Kulturni Centar Danilo Kiš

Kulturni Centar Danilo Kiš

Pakao – Dragić Cvjetinović

Pogrešan čovek. To čovek za volanom kaže, za sebe. Odmahuje glavom. Greška je u pitanju. Naravno, kažem ja. Sve je greška. Grešaka je, u stvari, na ovom svetu toliko da bi moj posao uvek bio uzaludan. Kada bih poslušao svakoga ko mi tvrdi da sam pogrešio. Međutim, da sam greškama sklon, ne bih sada radio svoj posao. Zbog greške se gubi glava, a svakom ko radi treba glava. Tako, možda on i jeste pogrešan. Ali ja sigurno nisam pogrešio. Nema zato potrebe da laže.

Sve boje noći

„Njen glas je zvučao kao da dolazi iz one duboke urbane noći filmova noir – iz one noći koja drhti od usamljenosti i nostalgije, od ljubavi i razdvojenosti, od neutaljenosti i haosa, od čežnje i napuštenosti, od znakova života i zadihanosti, od senke koja krije ljubavnika i snova kojima nije potrebna, od postkoitalne melahnolije koju možeš da izraziš samo rečima, i suza koje teku same od sebe – iz one noći koju je prosejao i raspršio zvučnik starog gramofona – iz one egzotične, zasićene, zadimljene, hazarderske, ekstatične noći u kojoj bi joj ime bilo Šangaj Lili – iz one noći koja obećava ljubav na prvi pogled, cigaretu, malo reči i dobra stara vremena.“

Putevi slave. Kako se marginalci nameću pažnji nacije

Uvodno predavanje dr Ivana Čolovića, uglednog srpskog etnologa i antropologa, borca za ljudska prava i osnivača i urednika izdavačke kuće Biblioteka XX vek, na međunarodnom simpozijumu „Osvetlite me reflektorima! Značenje slavnih osoba u Srednjoj i Jugoistočnoj Evropi“ koji organizuju Inštitut za slovensko narodopisje Znanstvenoraziskovalnega centra SAZU i Filozofski fakultet Univerziteta u Ljubljani 18. i 19. maja 2015. u Ljubljani

Slepo ogledalo Danila Kiša

„Ženskost slepog ogledala u Kišovom slučaju čitam u njegovom dugom ratu protiv epskog, patrijarhalnog, samog po sebi razumljivog, faličnog. Kada jednom Kiš zameni slepo ogledalo živim ogledalom – ekranom sa konkretnim istorijama/pričama, žensko pismo se između autora i slepog ogledala mnogo manje primećuje.
Upravo u Peščaniku, Kiš je zagledan „u njega“, sebe, izuzetnog autora ženskog pisma.“
Piše: Svetlana Slapšak