U sećanje na Damira Domitrovića, osnivača jednog od najznačajnijih međunarodnih teatarskih festivala Ex Ponto, osnivača Kulturnog društva B-51, inicijatora različitih oblika kulturnog povezivanja i susretanja pozorišne umetnosti i dugogodišnjeg kulturno-umetničkog aktivistu, objavljujemo intervju koji je emitovan u Kontroli leta u maju 2015. Irena Vujčić Pavlović je razgovarala sa Damirom Domitrovićem o počecima Društva B-51, festivalu ExPonto, projektu Be Spectative i ostalim aktivnostima ovog vizionarskog i neumornog borca za pozorište, kritičku misao i povezivanje među umetnicima.
Damire, zamolila bi Vas da nam kažete nešto o nastanku Vašeg društva, o istoriji društva, o istoriji Ex Ponta kao jednog od najvećih festivala ovde. Kako je sve počelo, kako ste se organizovali i otkud ideja?
Naše kulturno društvo B-51 postoji čak od devedeset i prve godine, dakle kao i naša država slovenska. Zanimljivo je da je u stvari nastao pod zemljom, točnije u bunkeru. B-51 je kultni studentski klub koji je јоš onda kad sam ja bio student, funkcionirao na vrlo neobičan način. Dakle, preuredili smo neko vojno sklonište i počeli se baviti kulturom, ponajprije koncertima i slično…
Dolazili su uglavnom studenti. Taj takozvani bunker, B-51, postojao je desetak godina i ostao je nekako svima u sjećanju kao neki klub gdje se sve počelo, a posebno toj generaciji koja je bila u studentskim danima. Neki umjetnici su tamo počeli sa svojim prvim velikim projektima dok su studenti tamo doživjeli prve, velike, dobre žureve. Meni i još nekima se pojavila ideja da ustanovimo i otvorimo kulturno društvo. Nekako to područje kulture se širi i na druge veće projekte.
Bilo je to razdoblje velikog rata na prostorima naše bivše države, dakle, razdoblje između devedeset i prve i devedeset i pete. Dolazilo je jako puno ljudi, prije svega iz Bosne, Hrvatske, Srbije, Makedonije, koji su se bavili kulturom i koji su stjecajem okolnosti završili u Sloveniji. Mi smo nekako pokušali pomoći tim ljudima na bilo koji način. Bilo da se nekako snađu u toj novoj okolini ili ako su se bavili kulturom da se njom i nastave baviti.
Ja sam devedeset i treće došao na ideju da ustanovim jedan festival koji bi okupio sve te ljude. Dakle, bivše bjegunce i umjetnike koji rade u izgnanstvu. Htio sam da napravimo jedan festival u Ljubljani, koji bi bio kao neka vrsta zahvale, odnosno festivala Ljubljani. Tako je u Ljubljani bio prvi Ex Ponto i drugi Ex Ponto te se nekako završilo to razdoblje. Negdje devedeset i sedme, devedeset i osme, smo imali jedan dio Ex Ponta u Ljubljani, a jedan dio u Sarajevu. To je ujedno bio završetak prvog perioda Ex Ponta, koji je onda prije svega bio multimedijski. Znači, uz glazbu smo imali pokrivena i sva druga područja kulture. Naš »bunker« smo zatvorili devedeset i osme. Dali smo mu osmrtnicu, rekli smo da je dovoljno jedno razdoblje.
Ex Ponto i društvo su nastavili, srećom, te se kasnije Ex Ponto profilirao kao teatarski pozorišni festival. Uspjeli smo raširiti to područje, ne samo na područje bivše zajedničke države, nego i puno šire, na Jugoistočnu Europu. Počeli smo raditi koprodukcije sa Beogradom, Podgoricom, Sarajevom te s teatrima koji su tada bili spremni na koprodukcije. Naš slovenski prostor se sve više nekako otvarao nakon jako dugo vremena. Tada smo mi bili skoro jedini koji smo imali dobre kontakte sa teatrom i sa ostalom kulturom. Nekako se sve počelo otvarati pa je sve spontano išlo dalje.
Ex Ponto postoji, dakle dvadeset i jednu godinu. Stoga, ja mislim da možemo biti ponosni zbog tog društva. Jedan smo od rijetkih festivala s ovog područja koji je dobio trogodišnju podršku za projekt od strane programa EACEA iz Brussela za razdoblje 2011-2013. Sve ovo što smo godinama radili nam se vratilo, i to na najljepši mogući način. Tako da što se toga tiče najponosniji smo na zanimljivu povijest festivala, koji je počeo više kao humanitarni i socijalni, a kasnije se profilirao, prije svega kao festival koji se bavi teatrom.
Kakva je sada saradnja s tim ostalim centrima iz bivše Jugoslavije? Saradnja se u stvari nikada nije ni prekinula, bez obzira na sve što se dešavalo. Kako danas vidite tu saradnju?
Suradnja se nije prekinula. Jedan od rezultata EX Ponte-a je i osnivanje mreže NETA »Nova europska teatarska akcija« zajedno sa bivšim ministrima za kulturu sa područja bivše Jugoslavije. Ova mreža, koju smo uspostavili 2004, 2005. godine formalno je okupila i zapečatirala sudjelovanje teatara i na području bivše Jugoslavije, Jugoistočne Europe. Ta ista Europska mreža NETA danas broji čak šezdeset i sedam teatara, iz devetnaest europskih država. Dakle ona obuhvaća i područja bivše jugoslavenske države, ali i šire, od Gruzije do Belgije i tako dalje.
Ex Ponto je jedan od osnivača ove mreže, te se stalno trudi po pitanju pravnog, formalnog organiziranja i pokušaja umrežavanja. To radimo na način da unosimo stalne kontinuitete suradnje, produkcije, gostovanja, izmjene. Sada ćemo imati NETA televiziju koja je nekakva atrakcija što se tiče komunikacije. Danas se to razvilo izuzetno, ali ja još uvijek mislim da bi to moralo biti puno bolje. Dakle, još uvijek postoji federacijski otpor kod nekih, koji je posljedica predrasuda nekakve vrste.
To je tako i zbog prošlosti, pa i zbog nekog načina razmišljanja ljudi iz ovog dijela Europe. Ipak, mislim da nam je svima jasno i ovdje, i na tom području, da je to jednostavno potrebno jer se tu radi o kulturi koja je toliko u nekom djelu daleko, ali je toliko bliska. Bez obzira čak na članstvo u EU, mislim da je to nebitno.
Kao što ste tada kad ste osnovali društvo u Ex Pontu dali šansu ljudima koji su dolazili i nekim ljudima koji su bili na toj underground sceni, tako sada dajete šansu publici da učestvuje u izboru predstava, da ih rangira, da na neki način bude žiri za xX Ponto u okviru projekta »Be spectactive«…
Da, evo to je još jedan nastavak demokratizacije kulture, rekao bih uključivanja direktno publike u izbor predstava i organiziranje festivala. »Be spectactive« je jedan od reprezentativnih programa EACEA iz Brussela, kao što su i oni sami to naveli, koji uključuje nekih dvanaest partnera iz jedanaest europskih država. Oni se trude na različite načine aktivno uključiti publiku u svoj program. Svaki od tih partnera ima neki svoj način, eto mi imamo neki svoj, dakle svoj princip po kojem publici odnosno nekoj grupi ljudi, koju ovdje dobijamo u Ljubljani, pokazujemo neki širi izbor predstava. Oni glasaju za te predstave, odnosno daju ocjenu predstavi; te tri predstave koje će biti najbolje ocjenjene će biti na programu festivala 2016. godine.
Mislim da je ovo vrlo zanimljiva stvar, posebno zbog toga što publika dobije neki osjećaj da tu pripada, te da je nešto napravila, da je nešto odlučila. Mi naravno, ukoliko smo u mogućnosti, možemo ponuditi sve te festivalske ulaznice našem sponzoru. Imamo sada i neki izlet u Italiju, naime naš je partner u tom projektu, i tamo se trebamo sresti sa »Be spectactive« iz Italije.
Ovo je neki momenat demokratizacije, uključivanja publike, komunikacije sa publikom. Očito je to jedna od tendencija i Europske unije i europskih kulturnih programa da se to što više prakticira. Neki partneri imaju recimo, praksu da jednostavno videokazete daju nekim zainteresiranima. Mi se odlučujemo da dva put, tri put ili četri puta u dva mjeseca, tri, skupimo te ljude, da se malo družimo, i da zajedno odgledamo tu predstavu te je naposljetku ocjenimo.
Dakle stvoren je neki krug ljudi koji je kao neki mali parlament festivala, i koji odlučuje o tome što će biti druge godine na festivalu. Da li je to neka politizacija kulture?! Malo sam se našalio, naravno, nije parlament, ali mi se čini tako simpatičan naziv zbog toga što jednostavno ljudi po svojem razmišljanju, načinu, i ukusu odlučuju koje će predstave biti na festivalu.
To je, čini mi se, odlična praksa. Kako Vama izgleda kao nekome ko je godinama u svemu tome, kome je to profesija, da date mogućnost da neko, da kažemo sveže oko, »virgin eye«, da Vam otvori još neki put, neko novo gledanje?
E, pa to je dobro pitanje. Postoji dakle ipak neki pravilnik, za širi izbor, ne ponudimo mi baš neku kazetu tek tako. Nećemo nuditi snimak predstave koji se meni nije dopao ili koji se nama nije dopao na društvu u Ex Pontu, nego zaista razmišljamo da je to izbor nekih širih predstava, koji je u konceptu i nekom tematskom okviru festivala, i bilo kako bilo ne možemo tu pogriješiti. Naravno, to je ipak neka vrsta preventivnog rada koja postoji prije. A tek nakon toga se pušta konkretno koje su to predstave .
Vaše društvo, osim Ex Ponta, izvodi i druge projekte, koji su uglavnom partnerski, veliki projekti i finansira ih i podržava Evropska unija. Šta možete da nam kažete o ostalim projektima?
Pa nekako težište našeg rada je ipak na teatru, prije svega. Dakle imamo festival EX Ponto, imamo svake godine tri do četri međunarodne koprodukcije. Dakle, tu stvarno surađujemo skoro sa cijelom Europom. Sa velikim režiserima smo također imali suradnju, a imati ćemo i dalje raznorazna gostovanja. Imamo zatim projekt koji je vrlo vezan na početak našeg funkcioniranja društva. Zove se projekt F8, te se tu radi o projektu koji nekako još uvijek udružuje ljude koji su u to vrijeme koje sam spominjao, devedeset i prve i devedeset i pete prije svega, završili stjecajem okolnosti u Sloveniji i nastavili živjeti ovdje. Taj projekat se ostvaruje kroz kulturu, kroz filmove, knjige. Projekt vodi gospođa Ruža Mlač, koja je došla iz Sarajeva, i to funkcionira već deset, petnaest godina. Pokušavamo održati korjene iz kojih smo počeli, pokušavajući, bez obzira na to održati jaku profesionalizaciju koju moramo imati prilikom produkcije.
Za kraj, hoćemo da pozovemo publiku da se pridruži »Be spectactive« projektu, da pogleda pozorišne predstave i da se sama odluči šta će biti na EX Pontu?
To bi bilo krasno, »Be spectactive« je tako nekako otvorena varijanta druženja, može se pogledati i predstava koju ponudimo. Nudimo, naravno, i malo druženja i raspravu o predstavi. Pozivam vas da odvojite malo vremena jednom ili dva put mjesečno, navečer od šest sati, te da dođete do nas. Nudimo oblik druženja koji mnogima danas nedostaje, a sve uz debatiranje o predstavi, neko piće, ćaskanje.
Sve informacije o tome kako se uključiti u projekat mogu se naći na vašoj internet stranici ?
Na našoj internet stranici exponto.net nalazi se sve o projektu »Be spectactive«. Kažem, to je jedan projekat koji će trajati tri, četiri godine. Nudi puno toga, od druženja izleta, do našega Ex Ponta, i neku vrstu drugačijeg pristupa kulturi i programu.