O Danilu Kišu
O Danilu Kišu

Danilo Kiš – Čas anatomije

Josif Brodski u kratkom predavanju o Kišu pravilno naglašava talenat u suprotnosti s originalnošću: „Naravno da ih je Kiš čitao; naravno da su uticali na njega. Na čoveka utiče sve što je čitao – čak šund (i može se braniti teza da odbojnost vrši veći uticaj nego privlačnost). Pa ipak, uticaji po definiciji ustupaju pred talentom, tj. u odnosu na njega su druga violina. Svi smo čitali Babelja, Borhesa i Šulca, ali Danilo Kiš je napisao knjigu Bašta, pepeo, a ne mi.“ Radio Študent

Razgovor sa Danilom Kišom: Za pravog vjernika nema prihvatljive religije

„U stvarnosti ljudska svojstva pod datim okolnostima vrlo često proizvode sasvim suprotne efekte, tako da kod ljudi u totalitarnim komunističkim sistemima možemo naći u mnogo čemu bolje kvalitete nego kod onih u slobodnom delu Evrope ili na Zapadu uopšte. To znači: određeni negativni i pozitivni kvaliteti vide se u punoj meri samo u uslovima ekstremnog pritiska. Književnost nam možda daje odgovor na taj čovekov problem, jer kad ona ne bi pružala svedočanstvo o visovima i ponorima ljudskog postojanja, ljudske psihe, smrt jednog deteta bila bi ravna smrti jedne ovce.“ Lupiga.com

Slepo ogledalo Danila Kiša

„Ženskost slepog ogledala u Kišovom slučaju čitam u njegovom dugom ratu protiv epskog, patrijarhalnog, samog po sebi razumljivog, faličnog. Kada jednom Kiš zameni slepo ogledalo živim ogledalom – ekranom sa konkretnim istorijama/pričama, žensko pismo se između autora i slepog ogledala mnogo manje primećuje.
Upravo u Peščaniku, Kiš je zagledan „u njega“, sebe, izuzetnog autora ženskog pisma.“
Piše: Svetlana Slapšak

Danilo Kiš – Kratka autobiografija

„’Uznemirujuća različitost’, ono što Frojd naziva Heimilchkeit biće mojim osnovnim književnim i metafizičkim poticajem; u svojoj devetoj godini napisao sam prve pesme, na mađarskom; jedna je govorila o gladi, druga je bila ljubavna pesma par excellence. Od svoje sam majke nasledio sklonost ka pripovedačkoj mešavini fakata i legende, a od svog oca patetiku i ironiju. Za moj odnos prema književnosti nije bez značaja činjenica da je moj otac bio pisac međunarodnog reda vožnje: to je čitavo kosmopolitsko i književno nasleđe.“ Danilo Kiš

Danilova knjiga

„Uhvatila sam se raskupusane Kišove knjige sa potpisom autora kao davljenik slamke. Napisana je jednostavno, namerno suvim jezikom, hladnim opisom, neučestvovanjem u užasima, bez zgražanja, bez užasa: to je ledena knjiga, koja jedina može opisati licemerje, sistemsku laž, i svu grozu dehumanizacije. Sve je toliko različito od druge Kišove proze, koja odiše hipersenzibilnošću autora, mirisima, zvukovima i dodirima rane mladosti…“
Piše: Svetlana Slapšak