„Njen glas je zvučao kao da dolazi iz one duboke urbane noći filmova noir – iz one noći koja drhti od usamljenosti i nostalgije, od ljubavi i razdvojenosti, od neutaljenosti i haosa, od čežnje i napuštenosti, od znakova života i zadihanosti, od senke koja krije ljubavnika i snova kojima nije potrebna, od postkoitalne melahnolije koju možeš da izraziš samo rečima, i suza koje teku same od sebe – iz one noći koju je prosejao i raspršio zvučnik starog gramofona – iz one egzotične, zasićene, zadimljene, hazarderske, ekstatične noći u kojoj bi joj ime bilo Šangaj Lili – iz one noći koja obećava ljubav na prvi pogled, cigaretu, malo reči i dobra stara vremena.“