Mačkoljubive priče: Marija
U dvorištu nas je na stolu sačekala Marija, tigrasta mačka koja je često boravila kod Ree. Od prvoga njenoga pogleda znala sam da sam prisvojena.
Piše: Svetlana Slapšak
We use cookies to help you navigate efficiently and perform certain functions. You will find detailed information about all cookies under each consent category below.
The cookies that are categorized as "Necessary" are stored on your browser as they are essential for enabling the basic functionalities of the site. ...
Necessary cookies are required to enable the basic features of this site, such as providing secure log-in or adjusting your consent preferences. These cookies do not store any personally identifiable data.
Functional cookies help perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collecting feedback, and other third-party features.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics such as the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Advertisement cookies are used to provide visitors with customized advertisements based on the pages you visited previously and to analyze the effectiveness of the ad campaigns.
U dvorištu nas je na stolu sačekala Marija, tigrasta mačka koja je često boravila kod Ree. Od prvoga njenoga pogleda znala sam da sam prisvojena.
Piše: Svetlana Slapšak
Budimo, dakle, do kraja sentimentalni, ako je potrebno i levičari – dakle sentimentalni levičari, jer nam se pred očima odvija sada već krvava drama životinja, ljudi i društva u celini.
Piše: Svetlana Slapšak
I šta će biti sa svim tim vrednostima, srpskim svetinjama takoreći, sad kad je čak i jednom ministru zvanično uskraćeno pravo da se ponaša običajno, domaćinski? Evo, lepo ne znam, zatreće nas ta Evropska unija.
Piše: Nadežda Milenković
Nema više vaše,
nema više naše,
ima samo tvoje,
ima samo moje.
Moje ti nikad neću dat’,
a tvoje ću privatizovat’.
Nezavisni film vi ne možete praviti zato što hoćete da pravite nezavisni film. On se događa. On se događa na mestima, u nečijoj sobi, na nečijem tavanu, u nečijem mesečevom vrtu… Postoje ljudi koji imaju moć da tu magiju, misteriju, tajnu kinestezije, na neki način, pripitome.
Odgovorila sam joj da moram da se vratim, a ona je na to skinula narukvicu sa ruke i poklonila mi je za uspomenu. Rekla je samo: “Ali onda obećaj da ćemo se sledeći put videti kod mene kući, u Siriji”.
“Pustolovine pećinskog patuljka Perkmandlca“ u subotu, 21. novembra u 11h, Antonijev rov, Idrija
Da li su nas identiteti konačno nadjačali?
Piše: Vladimir Arsenijević