Customize Consent Preferences

We use cookies to help you navigate efficiently and perform certain functions. You will find detailed information about all cookies under each consent category below.

The cookies that are categorized as "Necessary" are stored on your browser as they are essential for enabling the basic functionalities of the site. ... 

Always Active

Necessary cookies are required to enable the basic features of this site, such as providing secure log-in or adjusting your consent preferences. These cookies do not store any personally identifiable data.

No cookies to display.

Functional cookies help perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collecting feedback, and other third-party features.

No cookies to display.

Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics such as the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.

No cookies to display.

Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.

No cookies to display.

Advertisement cookies are used to provide visitors with customized advertisements based on the pages you visited previously and to analyze the effectiveness of the ad campaigns.

No cookies to display.

O Danilu Kišu
OO DDaanniilluu KKiiššuu

Danilo Kiš – Čas anatomije

Josif Brodski u kratkom predavanju o Kišu pravilno naglašava talenat u suprotnosti s originalnošću: „Naravno da ih je Kiš čitao; naravno da su uticali na njega. Na čoveka utiče sve što je čitao – čak šund (i može se braniti teza da odbojnost vrši veći uticaj nego privlačnost). Pa ipak, uticaji po definiciji ustupaju pred talentom, tj. u odnosu na njega su druga violina. Svi smo čitali Babelja, Borhesa i Šulca, ali Danilo Kiš je napisao knjigu Bašta, pepeo, a ne mi.“ Radio Študent

Razgovor sa Danilom Kišom: Za pravog vjernika nema prihvatljive religije

„U stvarnosti ljudska svojstva pod datim okolnostima vrlo često proizvode sasvim suprotne efekte, tako da kod ljudi u totalitarnim komunističkim sistemima možemo naći u mnogo čemu bolje kvalitete nego kod onih u slobodnom delu Evrope ili na Zapadu uopšte. To znači: određeni negativni i pozitivni kvaliteti vide se u punoj meri samo u uslovima ekstremnog pritiska. Književnost nam možda daje odgovor na taj čovekov problem, jer kad ona ne bi pružala svedočanstvo o visovima i ponorima ljudskog postojanja, ljudske psihe, smrt jednog deteta bila bi ravna smrti jedne ovce.“ Lupiga.com

Slepo ogledalo Danila Kiša

„Ženskost slepog ogledala u Kišovom slučaju čitam u njegovom dugom ratu protiv epskog, patrijarhalnog, samog po sebi razumljivog, faličnog. Kada jednom Kiš zameni slepo ogledalo živim ogledalom – ekranom sa konkretnim istorijama/pričama, žensko pismo se između autora i slepog ogledala mnogo manje primećuje.
Upravo u Peščaniku, Kiš je zagledan „u njega“, sebe, izuzetnog autora ženskog pisma.“
Piše: Svetlana Slapšak

Danilo Kiš – Kratka autobiografija

„’Uznemirujuća različitost’, ono što Frojd naziva Heimilchkeit biće mojim osnovnim književnim i metafizičkim poticajem; u svojoj devetoj godini napisao sam prve pesme, na mađarskom; jedna je govorila o gladi, druga je bila ljubavna pesma par excellence. Od svoje sam majke nasledio sklonost ka pripovedačkoj mešavini fakata i legende, a od svog oca patetiku i ironiju. Za moj odnos prema književnosti nije bez značaja činjenica da je moj otac bio pisac međunarodnog reda vožnje: to je čitavo kosmopolitsko i književno nasleđe.“ Danilo Kiš

Danilova knjiga

„Uhvatila sam se raskupusane Kišove knjige sa potpisom autora kao davljenik slamke. Napisana je jednostavno, namerno suvim jezikom, hladnim opisom, neučestvovanjem u užasima, bez zgražanja, bez užasa: to je ledena knjiga, koja jedina može opisati licemerje, sistemsku laž, i svu grozu dehumanizacije. Sve je toliko različito od druge Kišove proze, koja odiše hipersenzibilnošću autora, mirisima, zvukovima i dodirima rane mladosti…“
Piše: Svetlana Slapšak