{"id":8107,"date":"2019-03-27T20:14:17","date_gmt":"2019-03-27T20:14:17","guid":{"rendered":"https:\/\/dkis.si\/?p=8107"},"modified":"2023-05-18T11:57:04","modified_gmt":"2023-05-18T11:57:04","slug":"susedi-ili-medasi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/dkis.si\/sr\/susedi-ili-medasi\/","title":{"rendered":"Susedi ili me\u0111a\u0161i?"},"content":{"rendered":"<figure id=\"attachment_8111\" aria-describedby=\"caption-attachment-8111\" style=\"width: 2016px\" class=\"wp-caption alignnone\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"wp-image-8111 size-full\" src=\"https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2019\/03\/rsz_img_20190217_143402-1.jpg\" alt=\"\" width=\"2016\" height=\"1134\" srcset=\"https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2019\/03\/rsz_img_20190217_143402-1.jpg 2016w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2019\/03\/rsz_img_20190217_143402-1-300x169.jpg 300w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2019\/03\/rsz_img_20190217_143402-1-1024x576.jpg 1024w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2019\/03\/rsz_img_20190217_143402-1-768x432.jpg 768w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2019\/03\/rsz_img_20190217_143402-1-1536x864.jpg 1536w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2019\/03\/rsz_img_20190217_143402-1-447x251.jpg 447w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2019\/03\/rsz_img_20190217_143402-1-206x116.jpg 206w\" sizes=\"auto, (max-width: 2016px) 100vw, 2016px\" \/><figcaption id=\"caption-attachment-8111\" class=\"wp-caption-text\">Foto: Tamara Kova\u010devi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Pi\u0161u: <strong>Tamara Kova\u010devi\u0107 <\/strong>i<strong> Snje\u017eana Vra\u010dar Mihela\u010d<\/strong><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Manjinski autor koji pi\u0161e materinskim jezikom, uz to i po\u010detnik, ima nebrojena pitanja. Prvo se name\u0107e pitanje kome postaviti ta pitanja? Odmah iza toga, postoji li interes za takvu vrstu literature? Kome se obra\u0107ate, \u010ditateljima zemlje koju ste napustili ili \u010ditateljima zemlje u koju ste doselili, u kojoj \u017eivite i stvarate, opet u materinskom jeziku, pod uvjetom da vas mogu razumjeti? Tko takvu manjinsku literaturu objavljuje? Postoje li festivali na kojim bi pi\u0161u\u0107i manjinskim jezikom mogli sudjelovati, radionice na kojima \u0107ete pi\u0161u\u0107i u svom manjinskom jeziku u\u010diti, povezivati se sa ostalim autorima i oblikovati svoj stil i izri\u010daj? Podr\u017eava li i poti\u010de dr\u017eava manjinsku literaturu kao investiciju u raznovrsnost i multikulturalnost? \u017delite li uop\u0107e da se va\u0161e pisanje okarakterizira kao manjinsko? Treba li odmah po okon\u010danom procesu stvaranja literaturu prevesti u ve\u0107inski jezik, kako bi je u\u010dinili dostupnom \u0161iroj masi. Nakon svega, ima li uop\u0107e smisla pisati ako pripadate manjini, nije li lak\u0161e jednostavno po\u010deti pisati jezikom zemlje u kojoj \u017eivite i na taj na\u010din <em>staviti to\u010dku na i<\/em> svojoj pripadnosti i integraciji.<\/p>\n<p>U \u010dast Me\u0111unarodnog dana maternjeg jezika, 21. februara, u Trubarjevoj hi\u0161i literature u Ljubljani odr\u017eano je \u010ditanje poezije i proze autora i autorki koji \u017eive u Sloveniji, ali pi\u0161u na svojim maternjim jezicima. To je zapravo bio uvodni i promotivni doga\u0111aj knji\u017eevnih susreta i prate\u0107eg konkursa pod nazivom <em>Sosed tvojega brega 2019 <\/em>koji se odr\u017eava ve\u0107 \u010detrdeset i jednu godinu za redom. Izuzetna tradicija.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, je li <em>Sosed tvojega brega<\/em> manifestacija koja \u0107e pomo\u0107i manjinskim autorima (i po\u010detnicima) u poimanju manjinske literature i stvarala\u0161tva, pru\u017eiti smjernice u daljnjem radu, a njihove radove pribli\u017eiti \u0161iroj masi i omogu\u0107iti uvid u kvalitetnu i probranu manjinsku literaturu?<\/p>\n<p>U nadi da \u0107emo makar na neka od tih pitanja dobiti odgovor, prijavile smo se za \u010ditanje na uvodnom doga\u0111aju manifestacije <em>Sosed tvojega brega. <\/em>Pored po\u010detni\u010dke nesigurnosti i treme od javnog nastupa, sumnjale smo i u kvalitet, opravdanost na\u0161ih pesama. Me\u0111utim, intrigantni radovi ostalih autora i autorki, od poetizovane dijagnoze do zazivanja Petra II Petrovi\u0107a Njego\u0161a da vaskrsne, neopozivo su gurnuli u stranu na\u0161e debitantske muke. Posvetile smo se ostatku zanimljive ve\u010deri. Kako se ispostavilo, ve\u0107ina u\u010desnika se me\u0111usobno poznaje, do te mere da jedni druge oslovljavaju li\u010dnim imenima i upozoravaju na tajming. Mo\u017eda ta prisnost obja\u0161njava za\u0161to nema potrebe za naknadnim zapisom o odr\u017eanom doga\u0111aju, crtice o broju u\u010desnika ili maternjih jezika na kojima je \u010ditano, kao ni o prate\u0107em muzi\u010dkom programu.<\/p>\n<p>Pomalo zate\u010dene do\u017eivljenim, odlu\u010dile smo da jo\u0161 malo istra\u017eimo \u0161ta je to <em>Sosed tvojega brega<\/em>. Ve\u0107 i \u010dinjenica da za to nikada nismo \u010dule, a da \u017eivimo godinama u Sloveniji i \u010ditamo i pi\u0161emo na maternjim jezicima, govorila je mnogo, a jednostavna analiza u\u010desnika konkursa u poslednjih pet godina ukazuje na neophodnost promene. Prema podacima koji su javno dostupni na internet stranici JSKD-a (Javni fond Republike Slovenije za kulturne delatnosti), u proteklih pet godina (2014-2018) u\u010destvovali su ukupno 71 autor i autorka. To zna\u010di da svake godine u proseku u\u010destvuje 37 autora i autorki \u0161to od vo\u0111a programa sigurno zahteva mnogostruke organizacione, komunikativne i intelektualne ve\u0161tine. Me\u0111utim, \u010dak 16 autora i autorki je u\u010destvovalo svake godine, a jo\u0161 9 autora i autorki \u010detiri puta u poslednjih pet godina. Dakle, postoji visok stepen pouzdanosti da \u0107e bar polovina u\u010desnika knji\u017eevnih susreta i konkursa pod nazivom <em>Sosed tvojega brega <\/em>biti poznati, serijski u\u010desnici i u\u010desnice. Kao sumnji\u010davim debitantkinjama, to nam zvu\u010di kao da su kriterijumi za u\u010destvovanje na knji\u017eevnom konkursu uveliko poznati i ustaljeni. Zaparlo\u017eeni.<\/p>\n<p>Ukoliko autori i autorke koji \u010desto u\u010destvuju na konkursu posti\u017eu zapa\u017eene literarne rezultate i uve\u0107avaju ne samo sopstvenu vidljivost, ve\u0107 posredno i vidljivost manjinskih stvaralaca i stvarateljki <em>Sosed tvojega brega<\/em> je dragoceni projekat. Unosom imena i prezimena autora i autorki koji su u\u010destvovali bar \u010detiri puta na poslednjih pet konkursa u bazu podataka Cobiss.si (sve biblioteke, svi oblici izdava\u0161tva) mo\u017ee se uvideti da \u0161est autora i autorki (od dvadeset i pet izuzetno \u010desto prisutnih, dakle jedna \u010detvrtina) uop\u0161te nisu prisutni u slovena\u010dkoj knji\u017eevnosti osim i isklju\u010divo u edicijama posve\u0107enim manjinskoj knji\u017eevnosti, prvenstveno u literarnoj reviji \u201cParalele\u201d. To je dvogodi\u0161nja revija za pitanja kulture pripadnika drugih naroda koji \u017eive u Sloveniji i predstavlja zbornik radova izabranih finalista i finalistkinja na konkursu <em>Sosed tvojega brega<\/em>. Odnosno, kako je predstavljeno u poslednjem broju <em>Paralela<\/em> (22\/2018), to je revija za pitanje kulture manjinskih autora. Radovi na srpskom ili hrvatskom jeziku u poslednjem broju nisu \u010dak ni prevedeni na slovena\u010dki, a ni tira\u017e nam nije poznat. \u010cini se da <em>Paralele<\/em>, kao jedini \u010dasopis za manjinske jezike, \u017eivi <em>u dubokoj ilegali<\/em>. Niko nikada za njega nije \u010duo. Nema ga ni u medijima\/na internetu, ni u knji\u017earama, \u010dak ni na policama manjinskih dru\u0161tava.<\/p>\n<p>U propozicijama za izbor finalnih radova ovogodi\u0161njeg konkursa, na stranici JSKD-a, pi\u0161e da \u0107e u izboru najboljih deset finalnih radova u\u010destvovati svi u\u010desnici susreta. Zatim \u0107e biti obavljen razgovor, a pet najboljih za objavu u \u010dasopisu <em>Paralele<\/em>, odabra\u0107e svi u\u010desnici zajedni\u010dkim snagama. Dakle, na knji\u017eevnim susretima i konkursu <em>Sosed tvojega brega 2019<\/em> preovla\u0111uju\u0107u temu, kriterijume i literarne vrednosti name\u0107u u\u010desnici, a ne organizator, stru\u010dni \u017eiri ili vo\u0111a radionice. Radovi koji se kritikuju i biraju zavr\u0161avaju u reviji namenjenoj istim tim autorima.<\/p>\n<p>Na osnovu na\u0161e analize i onoga \u0161to smo do\u017eivele kao autorke na ve\u010deri <em>Sosed tvojega brega<\/em>, \u010dini se da zadr\u017eavaju\u0107i <em>multikulti <\/em>referencu, dr\u017eava indukuje getoizaciju manjina (prema Re\u010dniku slovena\u010dkog knji\u017eevnog jezika, getoizacija: 2. ograni\u010davanje nekoga, ne\u010dega u izolovanom (dru\u0161tvenom) prostoru, prvenstveno sa namerom da mu se ograni\u010di, umanji njegova dru\u0161tvena uloga). Dobroj polovini autora koji su u posljednje vrijeme sudjelovali na natje\u010daju to ne smeta, me\u0111utim \u0161to je sa onima kojima je stalo?<\/p>\n<p>Pri\u017eeljkuju\u0107i stru\u010dnu potporu i vodstvo, kvalitetne radionice, objektivne kritike, prevo\u0111enje na\u0161ih literarnih djela, promocije i predstavljanje radova, te integraciju manjinske literature u onu ve\u0107insku, ostaje nam nada da \u0107e organizator nekih budu\u0107ih<em> Soseda<\/em> biti senzibilniji i uva\u017eiti \u017eelje i potrebu manjinskih autora za promjenama i afirmacijom. Vrijeme je na na\u0161oj strani!?<\/p>\n<p>Ljubljana, mart 2019. godine<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Na osnovu na\u0161e analize i onoga \u0161to smo do\u017eivele kao autorke na ve\u010deri Sosed tvojega brega, \u010dini se da zadr\u017eavaju\u0107i multikulti referencu, dr\u017eava indukuje getoizaciju manjina (prema Re\u010dniku slovena\u010dkog knji\u017eevnog jezika, getoizacija: ograni\u010davanje nekoga, ne\u010dega u izolovanom (dru\u0161tvenom) prostoru, prvenstveno sa namerom da mu se ograni\u010di, umanji njegova dru\u0161tvena uloga). <\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":8108,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_editorskit_title_hidden":false,"_editorskit_reading_time":0,"_editorskit_is_block_options_detached":false,"_editorskit_block_options_position":"{}","footnotes":""},"categories":[3,58],"tags":[],"class_list":["post-8107","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-columns","category-news"],"translation":{"provider":"WPGlobus","version":"3.0.0","language":"sr","enabled_languages":["sl","sr","en"],"languages":{"sl":{"title":true,"content":true,"excerpt":true},"sr":{"title":false,"content":true,"excerpt":false},"en":{"title":false,"content":true,"excerpt":false}}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8107","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=8107"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8107\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10431,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8107\/revisions\/10431"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/8108"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=8107"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=8107"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=8107"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}