{"id":7388,"date":"2017-10-06T12:01:35","date_gmt":"2017-10-06T12:01:35","guid":{"rendered":"https:\/\/dkis.si\/?p=7388"},"modified":"2023-05-18T11:57:27","modified_gmt":"2023-05-18T11:57:27","slug":"svaki-grad-ima-svoj-miris","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/dkis.si\/sr\/svaki-grad-ima-svoj-miris\/","title":{"rendered":"Svaki grad ima svoj miris"},"content":{"rendered":"
\"\"<\/a>
Foto: Muanis Sinanovi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n

Pi\u0161e: Muanis Sinanovi\u0107<\/strong><\/a><\/p>\n

Cijela Ljubljana se onih dana pretvarala u mo\u010dvaru, cijela Slovenija zapravo, ki\u0161a se cijedila posvuda, ne samo izvana, nego i u lokalima, curela je iz plafona, izme\u0111u cerada, iz stijena u stanovima, stopala su navikla na vodu kao na nekakvo prirodno stanje, pretvarali smo se u amfibije i u unutra\u0161njosti tijela po\u010dele su rasti trske, one Pascalove, ali masovno, gusto isprepletene koje se ljuljaju u vodi bez vetra, naime u nama nema propuha, nema ni mnogo vazduha.<\/span><\/p>\n

Ljuljaju se i kaoti\u010dno se sudaraju; ulice su bile pune bara, ali nigdje nije bilo poplava, \u010dudili smo se tome u razgovorima sa taksistima, ali poplava je privremeno, vanredno stanje dok smo mi bili u stanju permanentne izlo\u017eenosti vodi, poplave se nisu uklapale u tu sliku. Tog dana sam naru\u010dio taksi da me odveze iz mog ex hotela New Orleans i taksista mi je pri\u010dao kako u zgradu \u010desto dovodi mu\u0161karce na pu\u0161enje, samo na pu\u0161enje, stalne mu\u0161terije koje zbog toga pla\u0107aju samo 20 eur. Mu\u0161terije se vrate za otprilike deset minuta kad im popu\u0161e mlade i zgodne Ukrajinke koje rade u topless barovima na periferiji grada, fascinantnoj periferiji, teksas periferiji gdje je sve mirno i sve tiho, ali zbog skrivanja, zato \u0161to se tamo okre\u0107u \u0161leperi, puni droge, zato \u0161to tamo ostareli, tu\u017eni parovi moraju umirati tiho i svoju gor\u010dinu u cijelini zadr\u017eati za sebe. Gor\u010dinu, koja ih truje i zbog koje umiru, ali ipak polako, ipak \u017eive prosje\u010dno \u017eivotno doba, zbog svoje prigradske udobnosti, tri spava\u0107e sobe i dva Passata dok okolo ku\u0107a malko smrdi na \u0111ubre i taj miris se mije\u0161a sa tajanstvenim mirisom grada koji se de\u0161ava tamo u daljini jer Ljubljana je velika, tristo hiljada stanovnika koji uglavnom \u017eive ba\u0161 u takvim ku\u0107ama, razvu\u010deni po ravnici.<\/span><\/p>\n

Tajanstveni miris prijestolnice, pomje\u0161an sa mirisom \u0111ubreta, i to je miris Ljubljane, ne samo miris la\u017ene nade koji sam ranije opisao. Pribli\u017eavao sam se centru dok sam slu\u0161ao vulgarne pri\u010de taksiste i pridru\u017eivao im se, kao vjeran slu\u0161atelj, kao sugovornik Sokrata, postavljaju\u0107i jednostavna pitanja i potvr\u0111ivaju\u0107i izvo\u0111enja gospodina voza\u010da, klasi\u010dnog negospodina, vulgarca sa lokalnim specifikama, kao \u0161to i vulgarni taksisti u Podgorici, Novom Pazaru, Beogradu i Sarajevu imaju svoje lokalne specifike. Izlazim u centru i kre\u0107em prema Kongresnom trgu, otkuda se \u010duje mje\u0161avina jeftinih eurodance beatova, muzike DJ Otzija i ponekad zavijanje frajtonarice sa njezinim distinktivnim glasom koji podsje\u0107a na grlo puno stakla, natjerano da pjeva. Svuda okolo vidim ljude iz ruralne Slovenije koje je mogu\u0107e veoma brzo prepoznati po gojzericama, izrazima na licu koji su ili nekako \u010dudno smu\u0161eni zbog sve one uzdr\u017eane gor\u010dine ili je gor\u010dina u njima sublimirana u poseban, lu\u0111a\u010dki sjaj u o\u010dima koji se \u010desto mo\u017ee primjetiti kod katoli\u010dkih sve\u0161tenika i \u010dasnih sestara.<\/span><\/p>\n

Naokolo sve smrdi na pe\u010deno meso, na pljeskavice i \u0107evape, na kobasice koje peku ljudi dinarskog izgleda, to je najgori smrad koji sam ikad osjetio, vjerojatno jer se slijeva sa opisanim mirisom nade i mirisom ki\u0161e. Mje\u0161avina miri\u0161e na probavu tih mesnih proizvoda u ljudima, u mislima ne mogu vi\u0161e razlu\u0107ivati izme\u0111u crijeva \u017eivotinja koja se peku i crijeva ljudi koji ih jedu. Sve to dok po\u010dinje svirati grupa Kingston, najgori pseudoreggae slovenski trash pop iz 90-ih koji smo slu\u0161ali kao djeca na raznim proslavama, koji je uvijek prisutan na raznim proslavama. Niski lik po\u010dinje sa svojim pseudoshaggy glasom i pseudojamaj\u010danskim naglaskom i odrasli ljudi zaista ple\u0161u. <\/span><\/p>\n

Upadam u kulturni \u0161ok i po\u010dinjem se sje\u0107ati svojeg djetinjstva u mladom gradi\u0107u usred ruralne Slovenije gdje je, me\u0111u ostalima, odrastala i \u017eena ameri\u010dkog prijedsednika. Sje\u0107am se seljaka koji su dolazili u \u0161kolu i plesali na Kingstone, sje\u0107am se kako su ih selja\u010dka djeca gradske elite mrzela i slu\u0161ala Eminema i pisala njegovo ime na zgrade, kako su slu\u0161ali Klemena Klemena u \u017eudnji za urbanim \u017eivotom u gradu sa pet hiljada stanovnika. Ta ista situacija se sada ponavljala pred mojim o\u010dima. U Ljubljanu, na trg koji je eufori\u010dno do\u010dekao nacisti\u010dke okupatore, sti\u017ee eufori\u010dna masa ljudi koja o\u010dekuje ko\u0161arka\u0161e, prvake Europe. Ista masa ljudi iz koje su dolazili pojedinci \u0161to su mom rahmetli ocu dok je u trgovini sa mnom razgovarao na svom i mom jeziku, dovikivali da pri\u010da slovenski, koji su govorili da moj stari govori izbjegli\u010dki i zato me se buliji nisu usudili dirati za vrijeme odmora, ti ljudi koji su iskoristili svaku mogu\u0107u priliku za rasisti\u010dko izrugivanje sad \u010dekaju ko\u0161arka\u0161e koji su osvojili zlatnu medalju, ko\u0161arka\u0161e koji \u0107e se onda praviti da su Slovenci, koji \u0107e re\u0107i ponosni smo \u0161to smo Slovenci, koji \u0107e pjevati slovenske narodne pjesme i navija\u010di \u0107e im vjerovati da su zaista Slovenci. <\/span><\/p>\n

Svi ti rasisti koji bi sutra kolaborirali sa nekom fa\u0161isti\u010dkom silom sada tako jadni stoje sa mnom na trgu, slu\u0161aju\u0107i najve\u0107i mogu\u0107i olo\u0161 od muzike, prema kojem su srpske i bosanske cajke Bach ili Flying Lotus, taj brikola\u017e najlo\u0161ije intepretiranih najlo\u0161ijih utjecaja sa Alpa, juga i zapada. Tu su i invalidi, fizi\u010dki i mentalni koji u\u017eivaju i glasno pjevaju te nezamislivo lo\u0161e infantilne pjesme, tu su doma\u0107ice i mu\u0161karci u kasnim srednjim godinama koji igraju. Odjednom po\u010dinjem osje\u0107ati sa\u017ealjenje prema tim ljudima, suze mi udaraju na o\u010di i jedna pobjegne niz obraz, u ki\u0161i poku\u0161avam sve to sakriti, u ki\u0161i koja sve to \u010dini jo\u0161 jadnijim. \u017dao mi je \u0161to sam se tih ljudi nekada bojao, vidim da se tu nema \u010dega bojati, to je puk bez tradicije, relativno siroma\u0161an puk koji istom mjerom kojom on mene i meni sli\u010dne izrugava, izrugava liberalna elita, isto tako bez tradicije, visoke kulture, kojoj je visoka kultura zapravo ba\u0161 takav trash, pun najlo\u0161ije interpetiranih najlo\u0161ijih utjecaja sa zapada i Alpa, a ne i sa juga, liberalne elite naime ne prihva\u0107aju utjecaje ju\u017ene kulture, iako ih prihva\u0107aju ljudi koji sada stoje oko mene. Do\u017eivljavam kulturni \u0161ok i u\u017eivam u njemu dok me masa gura naprijed, prema bini gdje o\u010dajni i potpuno neduhoviti voditelj uni\u0161tava svaku atmosferu, \u010dak i ovu ve\u0107 u startu katastrofalnu. Postajem-ta-masa, ona me masira sa svih strana, pijana i praznih pogleda, crvenih lica i fanati\u010dki-nihilisti\u010dkih o\u010diju koje prazan pogled stvaraju, fanatizam i nihilizam se naime sudaraju i tako poni\u0161tavaju u veliko ni\u0161tavilo, dok masa vjeruje da je crni ko\u0161arka\u0161 iz Amerike Slovenac, dok vjeruje Ra\u0161i Nesterovi\u0107u koji tvrdim L izgovara svoj slovenski patriotizam, dok se pojedinci s praznim pogledima zbunjenih riba gu\u0161e u masi, dok padaju u nesvijest bez prolaza. <\/span><\/p>\n

Zahvata me empatija prema njima, \u017eelim im pomo\u0107i, \u017eelim da zajedno napravimo revoluciju, ja, \u010defurski trash i oni <\/span>white trash<\/i><\/span>, oni <\/span>deplorables<\/i><\/span>. Sa njima ne pjevam internacionalisti\u010dku himnu, pretvorenu u simbol nacionalizma, ne ska\u010dem kada ska\u010du vi\u010du\u0107i \u201cko ne ska\u010de, taj nije Slovenac\u201d, ali zajedno izvi\u017edavamo ministricu, glasno, dok nas lo\u0161 voditelj sa lo\u0161im humorom poku\u0161ava uti\u0161ati i zajedno, mada u manjoj mjeri, izvi\u017edavamo gradona\u010delnika Jankovi\u0107a, taj amblem lokalnog liberalizma i njezine trash takozvane visoke kulture. \u010covjeka koji je postavio d\u017eamiju \u0161to me nikada nije ubjedilo i ne\u0107e me ubjediti (mada, kao \u0161to sam rekao, vjerujem), d\u017eamiju koju su financirale katarske vehabije, \u0161to mi i ne bi toliko smetalo ako ljudi iz Islamske zajednice ne bi bili potpuno nekonsistentni i implicitno stajali uz ve\u0107 pomenutu elitu, barem politi\u010dku, mada je ona sasvim vulgarno antiklerikalna i mrzi islam, samo \u0161to jo\u0161 vi\u0161e mrzi katoli\u010danstvo i katoli\u010dku zajednicu. Neki intelektualac je prije nekoliko godina izjavio da je slovenski antiklerikalizam \u2013 to jest antiklerikalizam liberalne elite \u2013 sli\u010dan nacisti\u010dkom antisemitizmu, sa \u010dime se mogu do neke mjere slo\u017eiti, to je po mom mi\u0161ljenju \u010dak bila i jedna od najrelevantnijih javnih izjava posljednjih godina. Dakle, d\u017eamiju koju grade vjerski vo\u0111e koji su zapravo izdali osnovno versko na\u010delo, po\u0161tenje, kao \u0161to to uvijek biva, kao \u0161to to uvijek iznova uradi i Katoli\u010dka crkva.<\/span><\/p>\n

Dakle, na neki na\u010din u\u017eivam u doslovnom dodiru sa tim sasvim nekulturnim pukom koji nije sposoban sebi napraviti ni varvarsku zabavu kao \u0161to je to sposoban puk iz nekada\u0161nje Jugoslavije, koji je sposoban samo padati u nesvijest kao stoka u vagonima ili na industrijskim farmama, kao logora\u0161i u vagonima ili industrijskim logorima, sposobna samo za to ili stajati sasvim praznih pogleda. U\u017eivam u svojoj podre\u0111enosti njoj i u svojoj tolikoj uzvi\u0161enosti da prestaje biti relevantna, naime uzvi\u0161enost liberala je od te mase zavisna, ona \u017eivi od njenog primitivizma i njime hrani vlastiti primitivizam, a ja tu zavisnost ne trebam, izvan nje sam, bez interesa, osim zajedni\u010dkog klasnog interesa, rekao sam ve\u0107 da smo oboje trash, samo se razlikujemo u pridjevu koji uz njega ide. Sva ta nekoherencija nudila mi je izniman u\u017eitak; ruralna kultura domoljublja, sastavljena iz stranih i \u010dak u tome protivrije\u010dnih elemenata, koja slavi ko\u0161arka\u0161e stranog porijekla i tako nadkompenzira svoj strah od stranaca, ko\u0161arka\u0161i koji domoljubljem kompenziraju godine svoje marginaliziranosti, srednja klasa koja proslavu gleda s ekrana, smije joj se ali ipak svoju nadu pola\u017ee u reprezentaciju, industrijski radnici koji mrze srednju klasu, a ipak u ekipi, koja igra slo\u017eno, vide rije\u0161enje konflikata i nadu za harmoni\u010dno dru\u0161tvo u zemlji.<\/span><\/p>\n

<\/a> Sve te grupe ljudi sa vlastitim kulturama koje se u nekim segmentima presje\u0107u, sve te duple ili trostruke kontradiktornosti koje se preko jedne divne igre koju toliko volim gledati slijevaju u palana\u010dki etar i u njegovo jedinstvo, u jedinstvo nekoherentnog i jedva postoje\u0107eg stila, svi ti ljudi, koji \u017eele razli\u010dito, a \u017eele jedinstvo, sva ta orgijasti\u010dna glupost u kojoj sudjeluju i lijevi i desni, i bogati i siroma\u0161ni, nudila mi je direktan uvid u stanje fa\u0161izma, u odu\u0161evljenje klanjem za vrijeme svijetskog rata ili drugog tipa vanrednog stanja. Pobjeda reprezentacije zapravo je bila proba u vanrednom stanju, nenamjerni eksperiment koji me doveo u prili\u010dno instantnu refleksiju svojeg nacionalnog uvijerenja prema kojem sam bio cini\u010dan i tako prikrivao njegovo postojanje, njegovo protivrije\u010dno postojanje, njegovu bo\u0161nja\u0161kost i slovenskost ujedno. Protivrije\u010dnost ga je odr\u017eavala, bila je nu\u017eni uvjet njegovog postojanja i u momentu kada sam to shvatio, moja nacionalna identifikacija u cjelini je otpala, odjednom, kao \u0161to svi na\u0161i problemi, sve na\u0161e muke otpadaju ba\u0161 kao cjelina, upravo kao nama nametnuta protivrje\u010dja.<\/span><\/p>\n

*Tekst je knji\u017eevno delo i ne odra\u017eava nu\u017eno stavove autora.<\/p>\n

Izvor: Blog Muanisa Sinanovi\u0107a<\/a><\/p>\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

„Zahvata me empatija prema njima, \u017eelim im pomo\u0107i, \u017eelim da zajedno napravimo revoluciju, ja, \u010defurski trash i oni white trash, oni deplorables.“ Pi\u0161e: Muanis Sinanovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":7389,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_editorskit_title_hidden":false,"_editorskit_reading_time":0,"_editorskit_is_block_options_detached":false,"_editorskit_block_options_position":"{}","footnotes":""},"categories":[9,65],"tags":[],"class_list":["post-7388","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-literary-exchanges","category-journal"],"translation":{"provider":"WPGlobus","version":"3.0.0","language":"sr","enabled_languages":["sl","sr","en"],"languages":{"sl":{"title":true,"content":true,"excerpt":true},"sr":{"title":true,"content":true,"excerpt":true},"en":{"title":false,"content":false,"excerpt":false}}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7388","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7388"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7388\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10125,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7388\/revisions\/10125"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7389"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7388"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7388"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7388"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}