{"id":6709,"date":"2016-10-21T08:00:00","date_gmt":"2016-10-21T08:00:00","guid":{"rendered":"http:\/\/dkis.si\/?p=6709"},"modified":"2023-05-18T11:58:15","modified_gmt":"2023-05-18T11:58:15","slug":"moja-priseljenska-izkusnja-poroka-za-soproga-z-dovoljenjem-za-bivanje-v-eu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/dkis.si\/sr\/moja-priseljenska-izkusnja-poroka-za-soproga-z-dovoljenjem-za-bivanje-v-eu\/","title":{"rendered":"Moje doseljeni\u010dko iskustvo: Brak sa dozvolom za boravak u EU*"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autorka: Irena Vuj<\/strong><strong>\u010di\u0107 Pavlovi\u0107<\/strong><\/p>\n<p>U Sloveniju sam prvi put do\u0161la 2001. godine u posetu svome tada\u0161njem de\u010dku, dana\u0161njem mu\u017eu. De\u010dko- mu\u017e je dobio posao u jednoj programerskoj firmi i preselio se u Sloveniju. Nismo puno verovali u brak pa nam je ven\u010danje bilo na poslednjem mestu. Vi\u0111ali smo se tako \u0161to je u po\u010detku on dolazio svaki mesec u Beograd a kada je potro\u0161io sav odmor, ja sam odlazila u Sloveniju. Za svaki odlazak u Sloveniju morala sam u slovena\u010dkom konzulatu u Beogradu da izvadim vizu koja je ko\u0161tala 35 eura i morala je biti potkrepljena gomilom dodatne dokumentacije: garantno pismo iz firme mog de\u010dka\/mu\u017ea, izpis njegovih plata, zdravstveno osiguranje, potvrda sa mog fakulteta da sam studentkinja. Viza se obi\u010dno izdavala na 15 dana ali mi je ponekad uspevalo da dobijem i na tri meseca sa vi\u0161e ulazak i izlazaka.<\/p>\n<p>I sama putovanja autobusom nisu bila ni jednostavna ni jeftina. Zbog viznog re\u017eima kroz Hrvatsku, putovalo se preko Ma\u0111arske, magistrlnim putem kroz \u0161ume i zamrla sela, putem koji je i\u0161ao uz samu Hrvatsku granicu ali se u Hrvatsku nije moglo. Hrvatska viza je bila skupa (oko 60 eura), jednokratna i jo\u0161 te\u017ee se dobijala zbog zategnutih odnosa Srbije i Hrvatske. Da ne bismo ostali totalno izolovani, Ma\u0111arska je skinula vizni re\u017eim i tako je najkra\u0107i put od Srbije do Slovenije i\u0161ao preko Ma\u0111arske. Na pola puta, negde usred ma\u0111arske nedo\u0111ije, presedalo se iz srpskog u slovena\u010dki autobus. Srpski autobus nije mogao da u\u0111e u Sloveniju zbog preskupih taksi i osiguranja a kao neizbe\u017eni reciprocitet, Srbi su uveli takse na slovena\u010dke autobuse. Putovanje je trajalo 16, a nekada i vi\u0161e sati, uz stalnu brigu da nisi mo\u017eda ne\u0161to zaboravio u drugom autobusu. I nakon jednog takvog putovanja, koje je zbog poplava u Ma\u0111arskoj, trajalo vi\u0161e od 24 sata i odbijene vize na tri meseca, shvatili smo da je vreme da poverujemo u instituciju braka. Osim toga, moj de\u010dko- budu\u0107i mu\u017e je pozajmljen firmi u Gracu i sada su na\u0161a vi\u0111anja bila jo\u0161 komplikovanija: sa slovena\u010dkom vizom nisam mogla da u\u0111em u Austriju (Slovenija tada jo\u0161 uvek nije bila u EU), a kao pripadnica najnesigurnije kategorije- studentkinja bez sredstava za pre\u017eivljavanje, nisam bila najbolja kandidatkinja za Schengen vizu.<\/p>\n<p>Ven\u010dali smo se na brzinu, bez velike pompe i proslave. Mu\u017e je ujutru doputovao iz Graca, u podne smo ve\u0107 bili ven\u010dani. I odmah nakon ven\u010danja smo krenuli u akciju izrade svih potrebnih dokumenata. Prvo je trebalo zameniti paso\u0161 i li\u010dnu kartu zbog dodavanja novog prezimena. Dodavanje prezimena nije bilo nu\u017eno ali smo strate\u0161ki razmi\u0161ljali: ako imamo razli\u010dita prezimena, bra\u010dnu vezu \u0107emo uvek morati da dokazujemo samo uz ven\u010dani list, ovako ako imamo bar jedno zajedni\u010dko prezime, mo\u017eda i bez dokaza poveruju da smo ven\u010dani. I bili smo u pravu, \u010desto je bilo dovoljno da neki slu\u017ebenik vidi isto prezime i da nam ne tra\u017ei dodatne dokaze.<\/p>\n<p>Na osnovu zakona o udru\u017eivanju porodice, imala sam pravo na privremeno prebivanje u Sloveniji ali tek kad moj mu\u017e dobije privremeno bivanje u trajanju od godinu i vi\u0161e dana. U to vreme strani radnik u Sloveniji je prvu dozvolu za boravak dobijao na tri meseca, drugu na \u0161est meseci a tek tre\u0107u bi dobijao na godinu dana.<\/p>\n<p>Osim ovog uslova, za novi status su mi bile potrebne uobi\u010dajene potvrde: me\u0111unarodni ven\u010dani list, izvod iz mati\u010dnih knjiga ro\u0111enih, ven\u010danih, dr\u017eavljanja, polisa za osnovno zdravstveno osiguranje&#8230; i neizbe\u017eno dokazivanje o sredstvima za pre\u017eivljavanje: potvrda o zaposlenju mog supruga, potvrda o plati, izjava da \u017eeli i prihvata da izdr\u017eava svoju novope\u010denu suprugu. Dokumenta nije bilo te\u0161ko prikupiti, uz uobi\u010dajene takse, za oko nedelju dana imala sam pripremljena sva dokumenta.<\/p>\n<p>Problem je nastao kod dokazivanja mesta prebivanja. Moj suprug je do tada \u017eiveo u stanu koji je njegova firma iznajmljivala za radnike iz ju\u017enog inostranstva, uglavnom iz Srbije, Hrvatske, Makedonije&#8230; To su bili veliki trosobni ili \u010detvorosobni stanovi u kojima je \u017eivelo vi\u0161e radnika i svaki je imao svoju \u201emoma\u010dku sobu\u201c. Firma je ure\u0111ivala sa stanodavcima da stanari budu prijavljeni i uredno upisani u ugovor. I ako su mnogi bra\u010dni parovi ostajali da \u017eive u ovakvoj vrsti komune, mi nismo \u017eeleli da delimo. Me\u0111utim neki stanodavci nisu hteli da potpi\u0161u ugovor sa nama i da nas prijave, navode\u0107i kao razloge komplikovanu proceduru prijavljivanja, ve\u0107e poreze pa i otvorenu nevoljkost da prime u stan strance, drugi su tra\u017eili nemogu\u0107e garancije i ogromne pologe. Na kraju smo uspeli da na\u0111emo stanodavce voljne da nas prijave i odli\u010dan stan po pristojnim uslovima u kome i danas \u017eivimo.<\/p>\n<p>Kada smo napokon imali sva potrebna dokumenta i prevode na slovena\u010dki, predali smo na konzulat slovena\u010dke ambasade u Beogradu. I onda je do\u0161ao period \u010dakanja. Uprkos obe\u0107anjima i optimisti\u010dnim prognozama iz konzulata, dozvola za prebivanje nikako da stigne. Spakovanih kofera sam \u010dekala puna tri meseca da se zavr\u0161e praznici i letnji odmori i da kona\u010dno mogu da se uselim u Sloveniju.<\/p>\n<p>Posle useljenja u Sloveniju sledilo je pridobivanje poreskog broja, JMBGa i zdravstvenog osiguranja koje sam dobila na osnovu zdravstvenog osiguranja mog supruga.<\/p>\n<p>*Naslov priloga je aluzija na rad umetnice Tanje Ostoji\u0107<\/p>\n<p>11.10.2016<\/p>\n<p>Gradiva izra\u017eajo mnenje avtorja in ne predstavljajo uradnega stali\u0161\u010da Vlade Republike Slovenije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Autorka: Irena Vuj\u010di\u0107 Pavlovi\u0107 U Sloveniju sam prvi put do\u0161la 2001. godine u posetu svome tada\u0161njem de\u010dku, dana\u0161njem mu\u017eu. De\u010dko- mu\u017e je dobio posao u \u2026<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_editorskit_title_hidden":false,"_editorskit_reading_time":0,"_editorskit_is_block_options_detached":false,"_editorskit_block_options_position":"{}","footnotes":""},"categories":[224,228],"tags":[],"class_list":["post-6709","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-discrimination-of-migrants","category-texts"],"translation":{"provider":"WPGlobus","version":"3.0.0","language":"sr","enabled_languages":["sl","sr","en"],"languages":{"sl":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"sr":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"en":{"title":true,"content":true,"excerpt":false}}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6709","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6709"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6709\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10335,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6709\/revisions\/10335"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6709"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6709"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6709"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}