{"id":5299,"date":"2016-03-16T19:57:53","date_gmt":"2016-03-16T19:57:53","guid":{"rendered":"http:\/\/dkis.si\/?p=5299"},"modified":"2023-05-18T11:59:00","modified_gmt":"2023-05-18T11:59:00","slug":"mackoljubive-price-primus-augustus-ii","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/dkis.si\/sr\/mackoljubive-price-primus-augustus-ii\/","title":{"rendered":"Ma\u010dkoljubive pri\u010de: Primus Augustus II"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/primusjim-copy.jpg\" rel=\"attachment wp-att-5300\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"aligncenter wp-image-5300 size-large\" src=\"http:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/primusjim-copy-1024x768.jpg\" alt=\"primusjim copy\" width=\"605\" height=\"454\" srcset=\"https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/primusjim-copy-1024x768.jpg 1024w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/primusjim-copy-300x225.jpg 300w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/primusjim-copy-768x576.jpg 768w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/primusjim-copy-400x300.jpg 400w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/primusjim-copy-155x116.jpg 155w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/primusjim-copy.jpg 1280w\" sizes=\"auto, (max-width: 605px) 100vw, 605px\" \/><\/a><\/p>\n<p>Pi\u0161e: <strong>Svetlana Slap\u0161ak<\/strong><\/p>\n<p>Primus Augustus je moj prvi ma\u010dak digitalnog doba, ta\u010dnije doba kada je internet postao jedan od najva\u017enijih globalnih prostora za ono \u0161to bih nazvala \u201ekulturom ma\u010daka\u201c. Nema nikakve sumnje da prodor ma\u010daka na internet i u na\u0161u kulturno-emotivnu strukturu, koja je u velikoj meri odre\u0111ena kontekstom u kojem \u017eivimo, svedo\u010di o tome kontekstu. Emocije su kulturno-istorijski uslovljene, jezi\u010dki sasvim izvesno: ma\u010dke su tu da nas podsete da smo u ovo doba izrazito izolovani, uglavnom neposobni da delujemo kao ljudska sila, kao jedini legitimni pokreta\u010d istorije. Suvi\u0161e smo sre\u0107ni kada uspostavimo male krugove povezanih ljudi, kad nam uspe mala akcija spasavanja ne\u010dega (recimo jedne \u017eivotinje), suvi\u0161e razne\u017eeni jedni nad drugima.<\/p>\n<p>To, naravno, nije krivica ma\u010daka \u2013 naprotiv, one (kao uostalom i druge \u017eivotinje na internetu) mogu da nam temeljno pomognu da uspostavimo neke osnove ose\u0107ajnosti, tolerancije i osetljivosti, po definiciji ve\u0107e, i da zatim mo\u017eda napravimo i slede\u0107i korak. Tako \u0107e nam mo\u017eda ma\u010dke posredno pomo\u0107i da dignemo glavu protiv nadiru\u0107eg nacizma i ratnog pakla koji se izvesno sprema iznad na\u0161ih jadnih ropskih glava.<\/p>\n<p>Sad mi je lak\u0161e: nekako sam uspela da Primusu dam omanju revolucionarnu ulogu u menjanju sveta, pa mogu da ga uzmem u krilo i da na isti svet mal\u010dice zaboravim. Uz njegovo predenje, mogu da razmislim o svim njegovim zaslugama i o pomo\u0107i koju mi je pru\u017eio.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/primus-mlad.jpg\" rel=\"attachment wp-att-5304\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"aligncenter wp-image-5304 size-large\" src=\"http:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/primus-mlad-1024x766.jpg\" alt=\"primus mlad\" width=\"605\" height=\"453\" srcset=\"https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/primus-mlad-1024x766.jpg 1024w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/primus-mlad-300x224.jpg 300w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/primus-mlad-768x575.jpg 768w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/primus-mlad-1536x1149.jpg 1536w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/primus-mlad-2048x1532.jpg 2048w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/primus-mlad-401x300.jpg 401w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/primus-mlad-155x116.jpg 155w\" sizes=\"auto, (max-width: 605px) 100vw, 605px\" \/><\/a><\/p>\n<p>Kada je Primus u\u0161ao u na\u0161 stan i na\u0161e \u017eivote, zapo\u010dinjalo je jedno predvidljivo gadno doba, jer je postalo jasno da je institucija u koju sam ulagala sve, osu\u0111ena na propast. A morala sam ostati, jer sam imala nekoliko generacija sjajnih mladih \u017eena i ljudi koije je trebalo dovesti do doktorata. Propast \u0161kole, odnosno ISH, nije bila zavisna samo od neodgovornih i sebi\u010dno karijeristi\u010dkih pojedinaca, nego mnogo ozbiljnije, od rupe u zakonskim propisima koja je posed nad \u0161kolom dala neodgovornim i koristoljubivim ljudima.<\/p>\n<p>Ambicije se jo\u0161 mogu i zadovoljiti ili zameniti, ali gruba, masna, primitivna korist ne. Sve su se vi\u0161e smanjivala sredstva, plate i su\u017eavali se okviri, sve sam vi\u0161e radila besplatno ili o svome tro\u0161ku \u2013 me\u0111unarodne veze sam sve odr\u017eavala o svome tro\u0161ku uklju\u010duju\u0107i \u010dlanarine u za \u0161kolu va\u017enim organizacijama \u2013 samo da se \u0161kola odr\u017ei. Srljala sam u siroma\u0161tvo, znaju\u0107i da \u0107e do\u0107i najgore, ali druga\u010dije nije moglo: vlasnici su hteli da prihvate programe i rad jedino ako su besplatni. Otpustili su sve \u0161to su mogli, isterali profesore i mene kao dekanku iz svih prostorija da bi u njima radili svoje poslove, \u0161tedeli na infrastrukturi, opremi, grejanju&#8230;<\/p>\n<p>Pa ipak, posle godinu dana otvorenih kurseva (bez honorara za profesore, besplatno za publiku) dobili smo nove studente, voljne da plate svoje studiranje, a nismo nimalo snizili nivo pouke. \u010cak smo uspeli i da dobijemo novu evalvaciju i da nastavimo status \u0161kole. Meni je uporno predlagana penzija, i otpu\u0161tena sam za neko kratko vreme, ukratko svi su znaci bili tu, a i nisam bila slepa. No smisao je jo\u0161 uvek lebdeo u vazduhu, dok su, jedno po jedno, najbolji odlazili u svet kao doktori&#8230; \u0160ta su tamo nalazili, druga je i ne uvek lepa pri\u010da.<\/p>\n<p>Stekli su se jo\u0161 smrt moje majke i moja potpuna nemogu\u0107nost da za sebe omogu\u0107im zahtevno le\u010denje \u2013 postajala sam sve vi\u0161e invalid. Sve se onda kona\u010dno sru\u0161ilo kada su vlasnici prodali ISH, za dosad nepoznatu sumu, \u010doveku koji ni po kojem kriterijumu ne bi smeo dobiti u ruke ovakvu instituciju, jer je bilo jasno da namerava samo da je iskoristi za svoje interese. No, uspeo je i da od toga napravi karikaturu. Stara vlasnica je u javnosti lila krokodilske suze. A ja sam otpu\u0161tena, i oterana u penziju. Po sili zakona je istovremeno i Bo\u017eidar oti\u0161ao u penziju, i na\u0161li smo se&#8230; na dnu. Nema drugog izraza, kad nema\u0161 nikakvih sredstava, i kad se mizerni honorari neredovno i retko ispla\u0107uju i svi tra\u017ee besplatan rad, kada banka nanju\u0161i da nema redovnog pla\u0107anja: bile su nam potrebne dve godine da se bar delimi\u010dno vratimo u normalnost \u2013 normalnost isklju\u010denosti i bede.<\/p>\n<p>Zaista vi\u0161e nismo korisni? Bo\u017eidar je nastavio da predaje jer je to bilo neophodno, za otprilike pet puta manje novca, a ja sam po\u010dela da pi\u0161em, \u010dini mi se, deset puta vi\u0161e, uglavnom besplatno. Vrlo brzo smo shvatili da se beda podnosi relativno lako, da je isklju\u010denost ne\u0161to te\u017ea, ali da je pravi problem nemogu\u0107nost da se neguje zdravlje. No dobili smo neo\u010dekivan dar, koji sada \u0161tedro koristimo: neko, neizvesno i mo\u017eda vrlo kratko vreme.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/bozamacak3.jpg\" rel=\"attachment wp-att-5305\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"aligncenter wp-image-5305 size-large\" src=\"http:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/bozamacak3-1024x1024.jpg\" alt=\"bozamacak3\" width=\"605\" height=\"605\" srcset=\"https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/bozamacak3-1024x1024.jpg 1024w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/bozamacak3-300x300.jpg 300w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/bozamacak3-150x150.jpg 150w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/bozamacak3-768x768.jpg 768w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/bozamacak3-1536x1536.jpg 1536w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/bozamacak3-2048x2048.jpg 2048w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/bozamacak3-116x116.jpg 116w\" sizes=\"auto, (max-width: 605px) 100vw, 605px\" \/><\/a><\/p>\n<p>I u tome vremenu, Primus je jedan od putokaza i olak\u0161iva\u010da, izvor neopravdane i ni\u010dim izazvane radosti, snabdeva\u010d toplinom, ne\u017eno\u0161\u0107u i pa\u017enjom. Vreme je rastegljiva kategorija. Primus je tu da mi zorno poka\u017ee koliko se od toga zapravo mo\u017ee dobiti. Njegov ritam \u010dini dane beskona\u010dnim, iskoristivim do zadnje sekunde, njegova sklonost ka ti\u0161ini, njegovo dobro podno\u0161enje muzike, njegova diskretnost \u2013 bar danju \u2013 njegova dragocena prisutnost, pogled koji posvuda prati: sve to je omogu\u0107ilo koliko-toliko dobar prelaz na rad koji zavisi samo od glave a ne i od kretanja po svetu gde se uglavnom gubi vreme.<\/p>\n<p>Bo\u017eidar je, ve\u0107 zbog moga stanja, vi\u0161e napolju i u tome svetu, i ne vidim da ga to ispunjava posebnom sre\u0107om \u2013 sem kada pobegne da bi pu\u0161io vi\u0161e od zajedni\u010dki dogovorenog minimuma. A kad smo tu, svako za svojim stolom i sa povremenim sastancima za obede i kafu, sa Primusom koji oboje obasipa svojom milo\u0161\u0107u, svet je zaista ne\u0161to \u0161to prolazi pored prozora i ru\u0161i nam se na glavu sa vestima, ali ne\u0161to bar naizgled savladivo. Sa prostorom je, na\u017ealost, ne\u0161to druga\u010dije&#8230;<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/primus-upitan.jpg\" rel=\"attachment wp-att-5306\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"aligncenter wp-image-5306 size-large\" src=\"http:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/primus-upitan-768x1024.jpg\" alt=\"primus upitan\" width=\"605\" height=\"807\" srcset=\"https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/primus-upitan-768x1024.jpg 768w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/primus-upitan-225x300.jpg 225w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/primus-upitan-1152x1536.jpg 1152w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/primus-upitan-1536x2048.jpg 1536w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/primus-upitan-87x116.jpg 87w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/primus-upitan-scaled.jpg 1920w\" sizes=\"auto, (max-width: 605px) 100vw, 605px\" \/><\/a><\/p>\n<p>Razvila sam nove navike pisanja, nove ritmove, upustila sam se i u nove \u017eanrove, bez ikakvih o\u010dekivanja. Ako bih mogla da zamislim dve stvari koje bih htela da uradim ako budem imala opse\u017eniji dar vremena, to su knjige koje bih \u017eelela da napi\u0161em zajedno sa svojim najboljim nekada\u0161njim studentkinjama, i da prevodim gr\u010dke drame. Da li to zna\u010di da \u0107e biti jo\u0161 koja ma\u010dka, sem Primusa?<\/p>\n<p>Zahvaljuju\u0107i internetu, \u010desto gledam oglase za usvajanje ma\u010daka, ali i pasa, da bi Bo\u017eidar provodio vi\u0161e vremena napolju i vi\u0161e se kretao. Uzela bih ih sve, naravno. No pitanje je ko i kako odgovara Primusu, jer on je ipak najva\u017eniji, i nikako ne bih htela da mu \u017eivot na\u010dinim napornijim.<\/p>\n<p>Primus \u0107e ovog avgusta napuniti deset godina. Dobio je nezgodnu dijagnozu \u2013 tumore u nosu, koji se ne mogu operisati. Vodili smo ga na skeniranje u jedinu takvu ustanovu u Sloveniji, platili malo vi\u0161e od moje penzije: rezultati su prvi put bili negativni, \u0161to zna\u010di da moramo da ponovimo ispitivanje. Primus u me\u0111uvremenu kija i ka\u0161lje, sve intenzivnije. Vide\u0107emo koliko nam je vremena dato.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>&#8222;Sad mi je lak\u0161e: nekako sam uspela da Primusu dam omanju revolucionarnu ulogu u menjanju sveta, pa mogu da ga uzmem u krilo i da na isti svet mal\u010dice zaboravim. Uz njegovo predenje, mogu da razmislim o svim njegovim zaslugama i o pomo\u0107i koju mi je pru\u017eio.&#8220; Pi\u0161e: Svetlana Slap\u0161ak<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":5300,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_editorskit_title_hidden":false,"_editorskit_reading_time":0,"_editorskit_is_block_options_detached":false,"_editorskit_block_options_position":"{}","footnotes":""},"categories":[3,65],"tags":[],"class_list":["post-5299","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-columns","category-journal"],"translation":{"provider":"WPGlobus","version":"3.0.0","language":"sr","enabled_languages":["sl","sr","en"],"languages":{"sl":{"title":true,"content":true,"excerpt":true},"sr":{"title":true,"content":true,"excerpt":true},"en":{"title":true,"content":true,"excerpt":true}}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5299","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5299"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5299\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10056,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5299\/revisions\/10056"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5300"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5299"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5299"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5299"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}