{"id":5237,"date":"2016-03-16T10:52:35","date_gmt":"2016-03-16T10:52:35","guid":{"rendered":"http:\/\/dkis.si\/?p=5237"},"modified":"2023-05-18T11:59:00","modified_gmt":"2023-05-18T11:59:00","slug":"in-memoriam-damir-domitrovic-1963-2016","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/dkis.si\/sr\/in-memoriam-damir-domitrovic-1963-2016\/","title":{"rendered":"In memoriam Damir Domitrovi\u0107 (1963-2016)"},"content":{"rendered":"
\"domitrovi\u0107\"<\/a>
Foto: Ex Ponto<\/a><\/figcaption><\/figure>\n

U se\u0107anje na Damira Domitrovi\u0107a, osniva\u010da jednog od najzna\u010dajnijih me\u0111unarodnih teatarskih festivala\u00a0Ex Ponto<\/a>, osniva\u010da Kulturnog dru\u0161tva B-51, inicijatora razli\u010ditih oblika kulturnog povezivanja i susretanja pozori\u0161ne umetnosti i dugogodi\u0161njeg kulturno-umetni\u010dkog aktivistu, objavljujemo intervju koji je emitovan u\u00a0Kontroli leta<\/a>\u00a0u maju 2015.\u00a0<\/strong>Irena Vuj\u010di\u0107 Pavlovi\u0107<\/strong>\u00a0je razgovarala sa\u00a0Damirom Domitrovi\u0107em<\/strong>\u00a0o po\u010decima Dru\u0161tva B-51, festivalu ExPonto, projektu Be Spectative i ostalim aktivnostima ovog vizionarskog i neumornog borca za pozori\u0161te, kriti\u010dku misao i povezivanje me\u0111u umetnicima.<\/p>\n

Damire, <\/em><\/strong>z<\/em><\/strong>amolila bi Vas da nam ka\u017eete ne\u0161to o nastanku Va\u0161eg dru\u0161tva, o istoriji dru\u0161tva, o istoriji Ex Ponta kao jednog od najve\u0107ih festivala ovde. Kako je sve po\u010delo, kako ste se organizovali i <\/em><\/strong>otkud<\/em><\/strong> ideja?<\/em><\/strong><\/p>\n

Na\u0161e kulturno dru\u0161tvo B-51 postoji \u010dak od devedeset i prve godine, dakle kao i na\u0161a dr\u017eava slovenska. Zanimljivo je da je u stvari nastao pod zemljom, to\u010dnije u bunkeru. B-51 je kultni studentski klub koji je \u0458\u043e\u0161 onda kad sam ja bio student, funkcionirao na vrlo neobi\u010dan na\u010din. Dakle, preuredili smo neko vojno skloni\u0161te i po\u010deli se baviti kulturom, ponajprije koncertima i sli\u010dno…<\/p>\n

Dolazili su uglavnom studenti. Taj takozvani bunker, B-51, postojao je desetak godina i ostao je nekako svima u sje\u0107anju kao neki klub gdje se sve po\u010delo, a posebno toj generaciji koja je bila u studentskim danima. Neki umjetnici su tamo po\u010deli sa svojim prvim velikim projektima dok su studenti tamo do\u017eivjeli prve, velike, dobre \u017eureve. Meni i jo\u0161 nekima se pojavila ideja da ustanovimo i otvorimo kulturno dru\u0161tvo. Nekako to podru\u010dje kulture se \u0161iri i na druge ve\u0107e projekte.<\/p>\n

Bilo je to razdoblje velikog rata na prostorima na\u0161e biv\u0161e dr\u017eave, dakle, razdoblje izme\u0111u devedeset i prve i devedeset i pete. Dolazilo je jako puno ljudi, prije svega iz Bosne, Hrvatske, Srbije, Makedonije, koji su se bavili kulturom i koji su stjecajem okolnosti zavr\u0161ili u Sloveniji. Mi smo nekako poku\u0161ali pomo\u0107i tim ljudima na bilo koji na\u010din. Bilo da se nekako sna\u0111u u toj novoj okolini ili ako su se bavili kulturom da se njom i nastave baviti.<\/p>\n

Ja sam devedeset i tre\u0107e do\u0161ao na ideju da ustanovim jedan festival koji bi okupio sve te ljude. Dakle, biv\u0161e bjegunce i umjetnike koji rade u izgnanstvu. Htio sam da napravimo jedan festival u Ljubljani, koji bi bio kao neka vrsta zahvale, odnosno festivala Ljubljani. Tako je u Ljubljani bio prvi Ex Ponto i drugi Ex Ponto te se nekako zavr\u0161ilo to razdoblje. Negdje devedeset i sedme, devedeset i osme, smo imali jedan dio Ex Ponta u Ljubljani, a jedan dio u Sarajevu. To je ujedno bio zavr\u0161etak prvog perioda Ex Ponta, koji je onda prije svega bio multimedijski. Zna\u010di, uz glazbu smo imali pokrivena i sva druga podru\u010dja kulture. Na\u0161 \u00bbbunker\u00ab smo zatvorili devedeset i osme. Dali smo mu osmrtnicu, rekli smo da je dovoljno jedno razdoblje.<\/p>\n

Ex Ponto i dru\u0161tvo su nastavili, sre\u0107om, te se kasnije Ex Ponto profilirao kao teatarski pozori\u0161ni festival. Uspjeli smo ra\u0161iriti to podru\u010dje, ne samo na podru\u010dje biv\u0161e zajedni\u010dke dr\u017eave, nego i puno \u0161ire, na Jugoisto\u010dnu Europu. Po\u010deli smo raditi koprodukcije sa Beogradom, Podgoricom, Sarajevom te s teatrima koji su tada bili spremni na koprodukcije. Na\u0161 slovenski prostor se sve vi\u0161e nekako otvarao nakon jako dugo vremena. Tada smo mi bili skoro jedini koji smo imali dobre kontakte sa teatrom i sa ostalom kulturom. Nekako se sve po\u010delo otvarati pa je sve spontano i\u0161lo dalje.<\/p>\n

Ex Ponto postoji, dakle dvadeset i jednu godinu. Stoga, ja mislim da mo\u017eemo biti ponosni zbog tog dru\u0161tva. Jedan smo od rijetkih festivala s ovog podru\u010dja koji je dobio trogodi\u0161nju podr\u0161ku za projekt od strane programa EACEA iz Brussela za razdoblje 2011-2013. Sve ovo \u0161to smo godinama radili nam se vratilo, i to na najljep\u0161i mogu\u0107i na\u010din. Tako da \u0161to se toga ti\u010de najponosniji smo na zanimljivu povijest festivala, koji je po\u010deo vi\u0161e kao humanitarni i socijalni, a kasnije se profilirao, prije svega kao festival koji se bavi teatrom.<\/p>\n

Kakva je sada saradnja s tim ostalim centrima iz biv\u0161e Jugoslavije? Saradnja se u stvari nikada nije ni prekinula, bez obzira na sve \u0161to se de\u0161avalo. Kako danas vidite tu saradnju?<\/em><\/strong><\/p>\n

\"90-tobelija_1-1329016992ee7dc2\"<\/a>
Foto: Ex Ponto<\/a><\/figcaption><\/figure>\n

Suradnja se nije prekinula. Jedan od rezultata EX Ponte-a je i osnivanje mre\u017ee NETA \u00bbNova europska teatarska akcija\u00ab zajedno sa biv\u0161im\u00a0 ministrima za kulturu sa podru\u010dja biv\u0161e Jugoslavije. Ova mre\u017ea, koju smo uspostavili 2004, 2005. godine formalno je okupila i zape\u010datirala sudjelovanje teatara i na podru\u010dju biv\u0161e Jugoslavije, Jugoisto\u010dne Europe. Ta ista Europska mre\u017ea NETA danas broji \u010dak \u0161ezdeset i sedam teatara, iz devetnaest europskih dr\u017eava. Dakle ona obuhva\u0107a i podru\u010dja biv\u0161e jugoslavenske dr\u017eave, ali i \u0161ire, od Gruzije do Belgije i tako dalje.<\/p>\n

Ex Ponto je jedan od osniva\u010da ove mre\u017ee, te se stalno trudi po pitanju pravnog, formalnog organiziranja i poku\u0161aja umre\u017eavanja. To radimo na na\u010din da unosimo stalne kontinuitete suradnje, produkcije, gostovanja, izmjene. Sada \u0107emo imati NETA televiziju koja je nekakva atrakcija \u0161to se ti\u010de komunikacije. Danas se to razvilo izuzetno, ali ja jo\u0161 uvijek mislim da bi to moralo biti puno bolje. Dakle, jo\u0161 uvijek postoji federacijski otpor kod nekih, koji je posljedica predrasuda nekakve vrste.<\/p>\n

To je tako i zbog pro\u0161losti, pa i zbog nekog na\u010dina razmi\u0161ljanja ljudi iz ovog dijela Europe. Ipak, mislim da nam je svima jasno i ovdje, i na tom podru\u010dju, da je to jednostavno potrebno jer se tu radi o kulturi koja je toliko u nekom djelu daleko, ali je toliko bliska. Bez obzira \u010dak na \u010dlanstvo u EU, mislim da je to nebitno.<\/p>\n

Kao \u0161to ste tada kad ste osnovali dru\u0161tvo u Ex Pontu dali \u0161ansu ljudima koji su dolazili i nekim ljudima koji su bili na toj underground sceni, tako sada dajete \u0161ansu publici da u\u010destvuje u izboru predstava, da ih rangira, da na neki na\u010din bude \u017eiri za xX Ponto u okviru projekta\u00a0 \u00bbBe spectactive\u00ab…<\/em><\/strong><\/p>\n

Da, evo to je jo\u0161 jedan nastavak demokratizacije kulture, rekao bih uklju\u010divanja direktno publike u izbor predstava i organiziranje festivala. \u00bbBe spectactive\u00ab je jedan od reprezentativnih programa EACEA iz Brussela, kao \u0161to su i oni sami to naveli, koji uklju\u010duje nekih dvanaest partnera iz jedanaest europskih dr\u017eava. Oni se trude na razli\u010dite na\u010dine aktivno uklju\u010diti publiku u svoj program. Svaki od tih partnera ima neki svoj na\u010din, eto mi imamo neki svoj, dakle svoj princip po kojem publici odnosno nekoj grupi ljudi, koju ovdje dobijamo u Ljubljani, pokazujemo neki \u0161iri izbor predstava. Oni glasaju za te predstave, odnosno daju ocjenu predstavi; te tri predstave koje \u0107e biti najbolje ocjenjene \u0107e biti na programu festivala 2016. godine.<\/p>\n

Mislim da je ovo vrlo zanimljiva stvar, posebno zbog toga \u0161to publika dobije neki osje\u0107aj da tu pripada, te da je ne\u0161to napravila, da je ne\u0161to odlu\u010dila. Mi naravno, ukoliko smo u mogu\u0107nosti, mo\u017eemo ponuditi sve te festivalske ulaznice na\u0161em sponzoru. Imamo sada i neki izlet u Italiju, naime na\u0161 je partner u tom projektu, i tamo se trebamo sresti sa \u00bbBe spectactive\u00ab iz Italije.<\/p>\n

Ovo je neki momenat demokratizacije, uklju\u010divanja publike, komunikacije sa publikom. O\u010dito je to jedna od tendencija i Europske unije i europskih kulturnih programa da se to \u0161to vi\u0161e prakticira. Neki partneri imaju recimo, praksu da jednostavno videokazete daju nekim zainteresiranima. Mi se odlu\u010dujemo da dva put, tri put ili \u010detri puta u dva mjeseca, tri, skupimo te ljude, da se malo dru\u017eimo, i da zajedno odgledamo tu predstavu te je naposljetku ocjenimo.<\/p>\n

Dakle stvoren je neki krug ljudi koji je kao neki mali parlament festivala, i koji odlu\u010duje o tome \u0161to \u0107e biti druge godine na festivalu. Da li je to neka politizacija kulture?! Malo sam se na\u0161alio, naravno, nije parlament, ali mi se \u010dini tako simpati\u010dan naziv zbog toga \u0161to jednostavno ljudi po svojem razmi\u0161ljanju, na\u010dinu, i ukusu odlu\u010duju koje \u0107e predstave biti na festivalu.<\/p>\n

\"10000279-img_1602-4aac9ff059d414f4\"<\/a>
Foto: Ex Ponto<\/a><\/figcaption><\/figure>\n

\u00a0<\/em><\/strong>To je, \u010dini mi se, odli\u010dna praksa. Kako Vama izgleda kao nekome ko je godinama u svemu tome, kome je to profesija, da date mogu\u0107nost da neko, da ka\u017eemo sve\u017ee oko, \u00bb<\/em><\/strong>virgin eye\u00ab, da Vam otvori jo\u0161 neki put, neko novo gledanje?<\/em><\/strong><\/p>\n

E, pa to je dobro pitanje. Postoji dakle ipak neki pravilnik, za \u0161iri izbor, ne ponudimo mi ba\u0161 neku kazetu tek tako. Ne\u0107emo nuditi snimak predstave koji se meni nije dopao ili koji se nama nije dopao na dru\u0161tvu u Ex Pontu, nego zaista razmi\u0161ljamo da je to izbor nekih \u0161irih predstava, koji je u konceptu i nekom tematskom okviru festivala, i bilo kako bilo ne mo\u017eemo tu pogrije\u0161iti. Naravno, to je ipak neka vrsta preventivnog rada koja postoji prije. A tek nakon toga se pu\u0161ta konkretno koje su to predstave .<\/p>\n

Va\u0161e dru\u0161tvo, osim Ex Ponta, izvodi i druge projekte, koji su uglavnom partnerski, veliki projekti i finansira ih i podr\u017eava Evropska unija. \u0160t<\/em><\/strong>a<\/em><\/strong> mo\u017eete da nam ka\u017eete o ostalim projektima? <\/em><\/strong><\/p>\n

\"10000282-10000260_lux_bakelit00_419038a0217224a5-686ff6fcf48806a8\"<\/a>
Foto: Ex Ponto<\/a><\/figcaption><\/figure>\n

Pa nekako te\u017ei\u0161te na\u0161eg rada je ipak na teatru, prije svega. Dakle imamo festival EX Ponto, imamo svake godine tri do \u010detri me\u0111unarodne koprodukcije. Dakle, tu stvarno sura\u0111ujemo skoro sa cijelom Europom. Sa velikim re\u017eiserima smo tako\u0111er imali suradnju, a imati \u0107emo i dalje raznorazna gostovanja. Imamo zatim projekt koji je vrlo vezan na po\u010detak na\u0161eg funkcioniranja dru\u0161tva. Zove se projekt F8, te se tu radi o projektu koji nekako jo\u0161 uvijek udru\u017euje ljude koji su u to vrijeme koje sam spominjao, devedeset i prve i devedeset i pete prije svega, zavr\u0161ili stjecajem okolnosti u Sloveniji i nastavili \u017eivjeti ovdje. Taj projekat se ostvaruje kroz kulturu, kroz filmove, knjige. Projekt vodi gospo\u0111a Ru\u017ea Mla\u010d, <\/strong>koja je do\u0161la iz Sarajeva, i to funkcionira ve\u0107 deset, petnaest godina. Poku\u0161avamo odr\u017eati korjene iz kojih smo po\u010deli, poku\u0161avaju\u0107i, bez obzira na to odr\u017eati jaku profesionalizaciju koju moramo imati prilikom produkcije.<\/p>\n

Za kraj, ho\u0107emo da pozovemo publiku da se pridru\u017ei \u00bbBe spectactive\u00ab projektu, da pogleda pozori\u0161ne predstave i da se sama odlu\u010di \u0161ta \u0107e biti na EX Pontu?<\/em><\/strong><\/p>\n

To bi bilo krasno, \u00bbBe spectactive\u00ab je tako nekako otvorena varijanta\u00a0 dru\u017eenja, mo\u017ee se pogledati i predstava koju ponudimo. Nudimo, naravno, i malo dru\u017eenja i raspravu o predstavi. Pozivam vas da odvojite malo vremena jednom ili dva put mjese\u010dno, nave\u010der od \u0161est sati, te da do\u0111ete do nas. Nudimo oblik dru\u017eenja koji mnogima danas nedostaje, a sve uz debatiranje o predstavi, neko pi\u0107e, \u0107askanje.<\/p>\n

Sve informacije o tome kako se uklju\u010diti u projekat mogu se na\u0107i na va\u0161oj internet<\/em><\/strong> stranici ?<\/em><\/strong><\/p>\n

Na na\u0161oj internet stranici exp<\/em>onto.net <\/em><\/a>nalazi se sve o projektu \u00bbBe spectactive\u00ab. Ka\u017eem, to je jedan projekat koji \u0107e trajati tri, \u010detiri godine. Nudi puno toga, od dru\u017eenja izleta, do na\u0161ega Ex Ponta, i neku vrstu druga\u010dijeg pristupa kulturi i programu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U se\u0107anje na Damira Domitrovi\u0107a, osniva\u010da jednog od najzna\u010dajnijih me\u0111unarodnih teatarskih festivala Ex Ponto, osniva\u010da Kulturnog dru\u0161tva B-51, inicijatora razli\u010ditih oblika kulturnog povezivanja i susretanja pozori\u0161ne umetnosti i dugogodi\u0161njeg kulturno-umetni\u010dkog aktivistu, objavljujemo intervju koji je emitovan u Kontroli leta u maju 2015.<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":5242,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_editorskit_title_hidden":false,"_editorskit_reading_time":0,"_editorskit_is_block_options_detached":false,"_editorskit_block_options_position":"{}","footnotes":""},"categories":[5,68,65],"tags":[],"class_list":["post-5237","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-interview","category-visuals","category-journal"],"translation":{"provider":"WPGlobus","version":"3.0.2","language":"sr","enabled_languages":["sl","sr","en"],"languages":{"sl":{"title":true,"content":true,"excerpt":true},"sr":{"title":true,"content":true,"excerpt":true},"en":{"title":true,"content":true,"excerpt":true}}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5237","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5237"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5237\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10097,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5237\/revisions\/10097"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5242"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5237"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5237"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5237"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}