![\"\"](\"http:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2015\/09\/1_Dukic_A-flower-is-prettiest-when-unpicked.jpg\")
<\/a>\nSandra Duki\u0107 je prva umetnica sa javnim feministi\u010dkim delovanjem na prostoru Republike Srpske. Ro\u0111ena je u Rijeci a Akademiju likovnih umjetnosti zavr\u0161ila je u Banja Luci, gde trenutno \u017eivi i radi. Kroz svoj umetni\u010dki rad otvoreno ukazuje na aktuelne probleme tranzicije u posleratnom dru\u0161tvu, kao i na problematiku nasilja nad \u017eenama. Izlagala je u Center for Book Arts New York, Splatterpool Gallery (Njujork, SAD), Nacionalnom centru savremene umetnosti (Sankt Petersburg, Rusija), Delaware Centre for Contemporary Art (Vilmington, SAD), Muzeju savremene umjetnosti (Banja Luka, Bosna i Hercegovina), Muzeju savremene umetnosti Vojvodine (Novi Sad, Srbija) i Muzeju grada Skoplja (Makedonija). 5. oktobra \u0107e se u okviru festivala Mesto \u017eenk<\/a>, predstaviti publici u Ljubljani svojim performansom \u201cSama pala sama se ubila\u201d u 20.15 \u010dasova, u galeriji \u0160kuc.<\/em><\/p>\n
Kako si i kada po\u010dela da se bavi\u0161 problematikom identiteta \u017eena na podru\u010dju Balkana i nasilja nad \u017eenama?<\/h4>\n
Kada sam imala problema sa vlastitim identitetom kao \u017eena. Prva serija mojih radova zvala se \u201cSavjeti\u201d i u njima sam po\u010dela istra\u017eivati fenomen \u017eenskih savjeta kao univerzalnih primjera sre\u0107e. Udaj se, Ra\u0111aj, Budi pametna, Pamet u glavu, \u0106uti kad mu\u0161karac pri\u010da, samo su neki od njih. Sve to me je odvelo dalje ka istra\u017eivanju kakav je zaista danas polo\u017eaj \u017eene u Bosni. \u010cesto sam na pojedinim svojim izlo\u017ebama dobijala kritike kako \u017eene imaju mnogo ve\u0107a prava, pa sam odlu\u010dila da napravim jedan realniji prikaz situacije u dru\u0161tvu. Od samog po\u010detka sara\u0111ujem sa Sigurnom ku\u0107om u Banja Luci i sa jo\u0161 nekim \u017eenskim organizacijama. Sve to me je odvelo toliko daleko da sam radila neke projekte koji vi\u0161e nisu imali umjetni\u010dki ve\u0107 aktivisti\u010dki karakter<\/p>\n
Boris Glamo\u010danin i ti ste za rad \u00bbLJUBIJA UBIJA\u00ab dobili nagradu Zvono, jednu od najpresti\u017enijih umetni\u010dkih nagrada u BIH. Molim te, ispri\u010daj nam ne\u0161to vi\u0161e o samom radu i saradnji sa udru\u017eenjem \u017eena \u00bbRudarka<\/a>\u00ab.<\/h4>\nPrvi put sam do\u017eivjela Ljubiju kada sam se tamo zasposila kao nastavnica likovne kulture (\u010desto znam re\u0107i da me ni\u0161ta u \u017eivotu nije toliko promjenilo kao ta sredina). Ljubija je biv\u0161e rudarsko naselje, mjesto u kojem se u biv\u0161oj Jugoslaviji jako dobro \u017eivjelo. De\u0161ava se nesretni rat i velika ve\u0107ina stanovnika napu\u0161ta Ljubiju. Kada se rat zavr\u0161io dr\u017eava smje\u0161ta izbjeglice koje nisu imale gdje da idu ba\u0161 tamo. Rudnik danas ne radi, nezaposlenost je 80 posto, sva infrastruktura je prilago\u0111ena rudniku. Ljudi danas \u017eive od bijedne socijalne pomo\u0107i, koja u Bosni iznosi 20 eura, zaboravljeni od svih, bez snova o nekom boljem sutra. To je i danas najtu\u017enije mjesto koje sam ikada vidjela. Naravno da sam nakon par mjeseci vec razmi\u0161ljala kako mogu da im pomognem. Boris i ja smo otputovali zajedno vi\u0161e puta u Ljubiju i odlu\u010dili smo da napravimo rad preko kojeg bi prvenstveno ljude u Bosni upoznali da takvo mjesto postoji i da, na\u017ealost, nije jedino. Napravili smo rad koji je \u010dinio jedan stol sa \u010detiri stolice iz kojeg se \u010duo razgovor Borisa, Gorane Bosni\u0107 i mene kako dijelimo iskustva sa ljudima iz Ljubije. Ve\u0107ina posjetitelja izlo\u017ebe na kraju je pitala da li su te pri\u010de istinite jer su zvu\u010dale nevjerovatno. Zajedno sa udru\u017eenjem \u017eena \u201cRudarka\u201d iz Ljubije dizajnirali smo pokrivala za o\u010di i u\u0161i koja su se prodavala na izlo\u017ebi i sav novac je i\u0161ao udru\u017eenju.<\/p>\n
![\"ccc\"](\"http:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2015\/09\/ccc.jpg\")
<\/a>
\nNagrada Zvono vam je donela i put u Njujork gde je predstavljen i va\u0161 rad \u00bbPut za Njujork\u00ab u kome se bavite problematikom neprihvatanja drugog i druga\u010dijeg. Da li mo\u017ee\u0161 da nam ka\u017ee\u0161 ne\u0161to detaljnije o radu, saradnji sa Borisom, izlo\u017ebi i utiscima koje si donela iz Njujorka?<\/h4>\nNjujork je do\u0161ao kao neo\u010dekivana nagrada za na\u0161 rad, ne\u0161to o \u010demu smo ma\u0161tali. Rad \u201cPut za Njujork\u201d je nastao kada smo prvi put aplicirali za nagradu Zvono. U njemu smo poku\u0161ali da na ironi\u010dan na\u010din predstavimo \u017eelju svakog umjetnika da ode iz svoje zemlje. Boris i ja smo se bavili osjetljivim temama i \u010desto smo bili kritikovani i etiketirani. Ideja je bila da prika\u017eemo kako svaka osoba koja napusti svoju zemlju, pored onih fizi\u010dkih kofera, nosi i onaj nevidljivi teret kojeg postaje svjestan tek kada otputuje. Tu su brojni strahovi, kompleksi i problem sa identitetom sa kojima se mora\u0161 suo\u010diti, a na\u0161a generacija koja je odrasla u ratu ima puno neprera\u0111enih strahova. Boris danas \u017eivi u Njujorku i neke od tih strahova je morao preraditi tamo.
\nNjujork je grad u koji si zaljubljen i prije nego \u0161to tamo otputuje\u0161, on je toliko fascinantan da ne moze\u0161 ostati ravnodu\u0161an. Za umjetnika je tako\u0111er sjajan, jer je svako pozicioniranje u nekim drugim sredinama od velike va\u017enosti. Bitno je osjetiti na koji na\u010din gledaju na tvoju umjetnost neke druge sredine. Mene su svojevremeno savjetovali da re\u010denice na svojim radovima pi\u0161em na engleskom ali i dalje smatram da nas ba\u0161 takve razli\u010ditosti ustvari i izdvajaju. Kada se bavi\u0161 problemima u svojoj zemlji sigurno je da i u svakoj zemlji postoji sli\u010dan problem, to odlazak u neke druge sredine \u010dini jo\u0161 bitnijim. Treba biti umjetnik koji iz svoje zemlje gradi svoju karijeru. U Njujorku sam upoznala jako puno ljudi koji se na neki na\u010din bave umjetno\u0161\u0107u, prevelika je konkurencija i tamo sam shvatila da je bolje graditi karijeru iz dvije zemlje, dve baze.<\/p>\n
Koji su naj\u010de\u0161\u0107i problemi sa kojima se suo\u010dava\u0161 kao umetnica koja \u017eivi i radi u Bosni i Hercegovini?<\/h4>\n
Problemi sa kojima se ja suo\u010davam, suo\u010dava se i svaki gra\u0111anin Bosne i Hercegovine. Tu ne bih pravila razliku. Kultura je na o\u010dajnom nivou ali je i veliki broj nezaposlenih ljudi, fabrike ne rade, korumpiranost je na najvi\u0161em nivou. Kada sam bila mla\u0111a te\u0161ko sam se nosila sa lo\u0161im komentarima zato \u0161to se bavim nasiljem nad \u017eenama, danas je to ne\u0161to \u0161to sam prevazi\u0161la. Moji najve\u0107i problemi i kao umjetnice i kao gra\u0111anke su vezani za stanje u dr\u017eavi.<\/p>\n
<\/a>\nNagrada Zvono vam je donela i put u Njujork gde je predstavljen i va\u0161 rad \u00bbPut za Njujork\u00ab u kome se bavite problematikom neprihvatanja drugog i druga\u010dijeg. Da li mo\u017ee\u0161 da nam ka\u017ee\u0161 ne\u0161to detaljnije o radu, saradnji sa Borisom, izlo\u017ebi i utiscima koje si donela iz Njujorka?<\/h4>\n
Njujork je do\u0161ao kao neo\u010dekivana nagrada za na\u0161 rad, ne\u0161to o \u010demu smo ma\u0161tali. Rad \u201cPut za Njujork\u201d je nastao kada smo prvi put aplicirali za nagradu Zvono. U njemu smo poku\u0161ali da na ironi\u010dan na\u010din predstavimo \u017eelju svakog umjetnika da ode iz svoje zemlje. Boris i ja smo se bavili osjetljivim temama i \u010desto smo bili kritikovani i etiketirani. Ideja je bila da prika\u017eemo kako svaka osoba koja napusti svoju zemlju, pored onih fizi\u010dkih kofera, nosi i onaj nevidljivi teret kojeg postaje svjestan tek kada otputuje. Tu su brojni strahovi, kompleksi i problem sa identitetom sa kojima se mora\u0161 suo\u010diti, a na\u0161a generacija koja je odrasla u ratu ima puno neprera\u0111enih strahova. Boris danas \u017eivi u Njujorku i neke od tih strahova je morao preraditi tamo.
\nNjujork je grad u koji si zaljubljen i prije nego \u0161to tamo otputuje\u0161, on je toliko fascinantan da ne moze\u0161 ostati ravnodu\u0161an. Za umjetnika je tako\u0111er sjajan, jer je svako pozicioniranje u nekim drugim sredinama od velike va\u017enosti. Bitno je osjetiti na koji na\u010din gledaju na tvoju umjetnost neke druge sredine. Mene su svojevremeno savjetovali da re\u010denice na svojim radovima pi\u0161em na engleskom ali i dalje smatram da nas ba\u0161 takve razli\u010ditosti ustvari i izdvajaju. Kada se bavi\u0161 problemima u svojoj zemlji sigurno je da i u svakoj zemlji postoji sli\u010dan problem, to odlazak u neke druge sredine \u010dini jo\u0161 bitnijim. Treba biti umjetnik koji iz svoje zemlje gradi svoju karijeru. U Njujorku sam upoznala jako puno ljudi koji se na neki na\u010din bave umjetno\u0161\u0107u, prevelika je konkurencija i tamo sam shvatila da je bolje graditi karijeru iz dvije zemlje, dve baze.<\/p>\n
Koji su naj\u010de\u0161\u0107i problemi sa kojima se suo\u010dava\u0161 kao umetnica koja \u017eivi i radi u Bosni i Hercegovini?<\/h4>\n
Problemi sa kojima se ja suo\u010davam, suo\u010dava se i svaki gra\u0111anin Bosne i Hercegovine. Tu ne bih pravila razliku. Kultura je na o\u010dajnom nivou ali je i veliki broj nezaposlenih ljudi, fabrike ne rade, korumpiranost je na najvi\u0161em nivou. Kada sam bila mla\u0111a te\u0161ko sam se nosila sa lo\u0161im komentarima zato \u0161to se bavim nasiljem nad \u017eenama, danas je to ne\u0161to \u0161to sam prevazi\u0161la. Moji najve\u0107i problemi i kao umjetnice i kao gra\u0111anke su vezani za stanje u dr\u017eavi.<\/p>\n