{"id":2015,"date":"2015-05-21T13:27:10","date_gmt":"2015-05-21T13:27:10","guid":{"rendered":"http:\/\/dkis.si\/?p=2015"},"modified":"2023-05-18T12:00:25","modified_gmt":"2023-05-18T12:00:25","slug":"kosovski-mit","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/dkis.si\/sr\/kosovski-mit\/","title":{"rendered":"Kosovski mit"},"content":{"rendered":"<p>Autorka: <strong>Svetlana Slap\u0161ak<\/strong><br \/>\n<em>Istorijska igra o \u017eenskoj politici i kulturi u \u010detiri \u010dina <\/em><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Lica:<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>, kneginja, knji\u017eevnica, docnije monahinja Jefrosina, skra\u0107eno Frosa<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>, monahinja, nekada Jelena, knji\u017eevnica, skra\u0107eno Femka<\/p>\n<p><strong>Stefan Lazarevi\u0107<\/strong>, Mili\u010din sin, turski pa zatim ugarski vazal, vitez i politi\u010dar, knji\u017eevnik; prvo de\u010dko, docnije mladi \u010dovek<\/p>\n<p><strong>Jelena<\/strong>, Mili\u010dina k\u0107erka, vojvotkinja Bal\u0161i\u0107 i docnije Hrani\u0107, knji\u017eevnica<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>, najmla\u0111a Mili\u010dina k\u0107erka<\/p>\n<p><strong>Teodora<\/strong>, Mili\u010dina k\u0107erka, poznata kao \u201eKosovka devojka\u201c, neostvarena knji\u017eevnica<\/p>\n<p><strong>Vuk<\/strong>, Mili\u010din sin, dete<\/p>\n<p><strong>Bajazit<\/strong>, turski sultan<\/p>\n<p><strong>Petar \u0160pata<\/strong>, albanski plemi\u0107, Stefanov pratilac<\/p>\n<p><strong>Eleni Gateluzzi<\/strong>, Stefanova supruga<\/p>\n<p><strong>Guslar<\/strong><\/p>\n<p><strong>Guslarka<\/strong><\/p>\n<p><strong>\u017dene\/vezilje\/vlastelinke<\/strong><\/p>\n<p><strong>Sebri<\/strong>, preru\u0161eni u vlastelu (u pozadini, pet-\u0161est ljudi)<\/p>\n<p><strong>Turci<\/strong> (u pozadini, pet-\u0161est ljudi)<\/p>\n<p><strong>Mom\u010dilo<\/strong>, prevodilac<\/p>\n<p><strong>Monah<\/strong><\/p>\n<p><strong>Srpski svirci<\/strong><\/p>\n<p><strong>Turski orkestar<\/strong><\/p>\n<p>Napomene<\/p>\n<p>Mesto doga\u0111anja: razli\u010dite sobe u plemi\u0107kim ku\u0107ama u Kru\u0161evcu i u Beogradu. Nazna\u010deni su prozori, poneka draperija u ljubi\u010dastoj i crvenoj boji, poneka dezenirana, uzori sa fresaka. Poneka stolica sa naslonima za ruke i sto, ne posebno elegantni. U Stefanovom beogradskom dvoru, police sa svitcima i pokojom knjigom, stalak za \u010ditanje i pisanje. Klupe, poneka drvena \u0161krinja. Mangal sa otvorenom vatrom. Dekor je u celini minimalisti\u010dki, kostimi isto tako.<\/p>\n<p>Milica je krupna starija \u017eena, preko pedeset i ne\u0161to.<\/p>\n<p>Jefimija je petnaestak godina mla\u0111a, dobro dr\u017ee\u0107a.<\/p>\n<p>Stefan, Jelena i Teodora su visoki i elegantni.<\/p>\n<p>Olivera je omanja, lepotica.<\/p>\n<p>Bajazit je u tridesetim godinama, ne mnogo visok, vi\u017eljav.<\/p>\n<p>Petar \u0160pata je lepotan.<\/p>\n<p>Eleni Gateluzzi je eteri\u010dna plavokosa.<\/p>\n<p>Guslar govori prozu, \u0161to suvlje to bolje.<\/p>\n<p>Guslarka peva uz gusle, tradicionalno.<\/p>\n<p>Vezilje recituju (samo dve), ojkaju na kraju pesme.<\/p>\n<p>Za <em>Axion estin<\/em> uzeti plo\u010du balkanske duhovne muzike koju je izdao Hor muzikolo\u0161kog Instituta SANU 1979. Druga\u010dije mogu sama snimiti ovu pesmu i dati je na raspolaganje, tako da je izvo\u0111a\u010dica nau\u010di.<\/p>\n<p>U predstavi se izgovara po nekoliko (va\u017enih) re\u010di na gr\u010dkom, turskom, albanskom, i \u0111enovskom dijalektu italijanskog: predvideti projekciju prevoda.<\/p>\n<p>Program za predstavu sa osnovnim podacima o istorijskim li\u010dnostima trebalo bi da bude na svakom sedi\u0161tu, tako da ga publika pro\u010dita u nekoliko minuta namernog ka\u0161njenja po\u010detka predstave.<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><strong>I \u010din, prva scena<\/strong><\/p>\n<p>Oru\u017earnica u dvoru u Kru\u0161evcu<\/p>\n<p><strong>Oru\u017earnica<\/strong>: oklopi sa kacigama sa peru\u0161kama i \u0161titovima sa heraldi\u010dkim znakovima srpske vlastele, sve visi na konopcima koji se uz zveket preme\u0107u, utisak primitivne teku\u0107e trake. Glasovi oru\u017eara, koji se ne vide.<\/p>\n<p>Ulazi Teodora, u bogatoj ode\u0107i, kre\u0107e se nagla\u0161eno otmeno, uzneseno.<\/p>\n<p><strong>Teodora<\/strong>: I premda sam u purpuru ro\u0111ena i odgajana, vidim okom bez strasti i naklonosti istoriju svog oca, njegovo juna\u0161tvo, mudrost i predanost Hristu. Od prvih koraka do daha uzimaju\u0107ih podviga, pa sve do danas, kada se sprema za odlu\u010dni boj, napisa\u0107u kako se uzdigao, zavladao i darovima svoje du\u0161e obdario svoje kne\u017eevstvo, kako je najbolji mu\u017e me\u0111u mu\u017eevima i \u017eenama postao, kako je blago\u0161\u0107u i mudro\u0161\u0107u vladao. Istorijski spis o mome ocu Lazaru, <em>Lazarijada<\/em>, napisa\u0107u onako kako je carica Ana Komnina napisala spis o svom ocu Aleksiju, <em>Aleksijadu<\/em> \u2013 u najmanje jedanaest knjiga. Teodora Hrevelianu, serviki pringipesa, i pjo morfomeni gineka tis epohis tis (prim. aut., na gr\u010dkom: Teodora Hrebeljanovi\u0107, srpska princeza, najobrazovanija \u017eena svoga doba).<\/p>\n<p>Po konopcu klizi oklop sa izrazitim \u0161titnikom za najosetljiviji deo, zaustavi se.<\/p>\n<p><strong>Glasovi u pozadin<\/strong>i: Zaglavio se! Povuci!<\/p>\n<p><strong>Teodora<\/strong>: Milan od Toplice! Tebe bih uvek prepoznala! (Pevu\u0161i): &#8230;sablja mu se po kaldrmi vu\u010de&#8230;<\/p>\n<p>Vrati mi se iz bitke umoran ali uspravan, sokole vereni\u010de! A kada te ja uzmem u ruke, u\u010di\u0107e\u0161 u kuli gr\u010dki, jer ina\u010de ni\u0161ta ni kruna ni sinovi. Kako bih te u Carigradu prikazala, ili u Mlecima, ako ne zna\u0161 gr\u010dki? A posebno ima da mi ka\u017ee\u0161 gde si sakrio <em>Tri\u0161tana i I\u017eotu<\/em> \u0161to sam ti dala kao vereni\u010dki zavet: tako brzo nisi mogao pro\u010ditati. A sad napred, vereni\u010de, slava te \u010deka i pobeda nad Ismaili\u0107anima! (gurne oklop).<\/p>\n<p><strong>Glasovi u pozadini<\/strong>: U redu, krenuo, penji ga na konja!<\/p>\n<p><strong>Teodora<\/strong> (odlazi, pevaju\u0107i <em>Aksion estin<\/em>&#8230;, \u017eivahnu molitvu Bogorodici, sa plesnim koracima).<\/p>\n<p><strong>Teodora<\/strong> (peva, samo glas):<\/p>\n<p>\u0386\u03be\u03b9\u03bf\u03bd \u03b5\u03c3\u03c4\u03af\u03bd \u03c9\u03c2 \u03b1\u03bb\u03b7\u03b8\u03ce\u03c2<\/p>\n<p>\u03bc\u03b1\u03ba\u03b1\u03c1\u03af\u03b6\u03b5\u03b9\u03bd \u03c3\u03b5 \u03c4\u03b7\u03bd \u0398\u03b5\u03bf\u03c4\u03cc\u03ba\u03bf\u03bd,<\/p>\n<p>\u03c4\u03b7\u03bd \u03b1\u03b5\u03b9\u03bc\u03b1\u03ba\u03ac\u03c1\u03b9\u03c3\u03c4\u03bf\u03bd \u03ba\u03b1\u03b9 \u03c0\u03b1\u03bd\u03b1\u03bc\u03ce\u03bc\u03b7\u03c4\u03bf\u03bd<\/p>\n<p>\u03ba\u03b1\u03b9 \u03bc\u03b7\u03c4\u03ad\u03c1\u03b1 \u03c4\u03bf\u03c5 \u0398\u03b5\u03bf\u03cd \u03b7\u03bc\u03ce\u03bd.<\/p>\n<p>\u03a4\u03b7\u03bd \u03c4\u03b9\u03bc\u03b9\u03c9\u03c4\u03ad\u03c1\u03b1\u03bd \u03c4\u03c9\u03bd \u03a7\u03b5\u03c1\u03bf\u03c5\u03b2\u03b5\u03af\u03bc<\/p>\n<p>\u03ba\u03b1\u03b9 \u03b5\u03bd\u03b4\u03bf\u03be\u03bf\u03c4\u03ad\u03c1\u03b1\u03bd<\/p>\n<p>\u03b1\u03c3\u03c5\u03b3\u03ba\u03c1\u03af\u03c4\u03c9\u03c2 \u03c4\u03c9\u03bd \u03a3\u03b5\u03c1\u03b1\u03c6\u03b5\u03af\u03bc<\/p>\n<p>\u03c4\u03b7\u03bd \u03b1\u03b4\u03b9\u03b1\u03c6\u03b8\u03cc\u03c1\u03c9\u03c2 \u0398\u03b5\u03cc\u03bd \u039b\u03cc\u03b3\u03bf\u03bd \u03c4\u03b5\u03ba\u03bf\u03cd\u03c3\u03b1\u03bd,<\/p>\n<p>\u03c4\u03b7\u03bd \u03cc\u03bd\u03c4\u03c9\u03c2 \u0398\u03b5\u03bf\u03c4\u03cc\u03ba\u03bf\u03bd,<\/p>\n<p>\u03a3\u03b5 \u03bc\u03b5\u03b3\u03b1\u03bb\u03cd\u03bd\u03bf\u03bc\u03b5\u03bd.<\/p>\n<p>(Aksion estin os alithos<\/p>\n<p>makarizin se tin Theotokon<\/p>\n<p>tin aimakariston ke panamomiton<\/p>\n<p>ke mitera tu Theu imon.<\/p>\n<p>Tin timioteran ton Heruvim<\/p>\n<p>ke endoksoteran<\/p>\n<p>asingritos ton Serafim<\/p>\n<p>tin adiafthoros Theon Logon tekusan,<\/p>\n<p>tin ondos Theotokon,<\/p>\n<p>se megalinomen)<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><strong>I \u010din, druga scena<\/strong><\/p>\n<p>Odaje kneginje Milice u dvoru u Kru\u0161evcu<\/p>\n<p>Milica, u ode\u0107i kneginje, sedi u stolici sa naslonima za ruke, Jefimija u mona\u0161koj ode\u0107i.<\/p>\n<p>Stefan, visoki de\u010dak od 12 godina, Olivera, mali de\u010dko Vuk sede na klupi zajedno, Olivera sedi me\u0111u njima i grli dva brata.<\/p>\n<p>U pozadini se \u010duje Teodora, jo\u0161 uvek peva <em>Aksion estin<\/em>.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong> (dolazi i nudi posudicu): Uzmi malo glogove vodice, za srce.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Ne mogu, mrzim.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Onda glogovo vino, dodala sam meda.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Daj.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong> (dodaju\u0107i drvenu \u010da\u0161u): Jesi li se povredila?<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong> (iskapi vino): Ni\u0161ta mi nije, samo sam udarila prst na nozi, kad sam pala tamo na vratima. Jedanput u na\u0161oj odaji, kod kreveta, drugi put u gozbenoj odaji, pa onda u oru\u017eari, pred mnogo svedoka, pa jo\u0161 na vratima, pred svima, skoro pod konja. I ni\u0161ta. Ni bra\u0107a, ni on, o ocu da i ne govorim, odavno mu je pamet odletela &#8211; niko da se pomeri, opameti, zaustavi. Da se bar Bo\u0161ko probudio, mogli smo na porodi\u010dni dinasti\u010dki ugled da spre\u010dimo ovog mog priba\u010dkog prido\u0161licu. To se sve zajedno zalepilo u njihovim glavama, Du\u0161an i Hrist i ubogi Lazar&#8230;<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong> (tiho): Pazi, deca mogu \u010duti.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Bolje da \u010duju od mene, nego kad po\u010dnu da donose tatu, ujake i stri\u010deve u komadima.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Ima\u0107emo mnogo posla.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Treba pripremiti zavoje, masti i obloge, daske za vezivanje, pokrove, ulje, sanduke, bo\u017ee mi oprosti&#8230;i shimu za mene. Taj se ne\u0107e vratiti, jer ne\u0107e da se vrati.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Nisi valjda mislila da ga mo\u017ee\u0161 okrenuti.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Od nebeskog carstva?<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Ne\u0107emo mi tako brzo u Ljubostinju.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Sigurno ne. Prvo \u0107e navaliti sve udove vlastelinke, ne\u0107e se mo\u0107i disati. Ti i ja imamo mnogo ozbiljnih poslova pre toga. Kad im dosadi, ili na\u0111u novoga mu\u017ea, razmi\u0161lja\u0107emo i o tome. Ja moram da brinem za ovu decu i narod &#8211; i dr\u017eavu.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Ja ne\u0107u nikuda, ako dozvoli\u0161 &#8211; osta\u0107u sa tobom.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Ne bih ni mogla bez tebe. Ti si ga volela vi\u0161e od mene.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong> (sagne glavu bez re\u010di)<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Za tebe je bio dobrotvor; za mene je tvrdoglavi starac. Ni\u0161ta ti ne zameram.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: A jo\u0161 o \u017eivom govorimo.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Ne za dugo. Olivera, izvedi decu!<\/p>\n<p>(Olivera iza\u0111e sa dva de\u010dka)<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Ne znamo \u0161ta o\u010dekivati. Mo\u017ee nas Ismaili\u0107anin sve pobiti, a mo\u017ee i da se dogovara. Da li da svima damo kukutu kada se pojave glasnici, ili da ih do\u010dekamo i vidimo ima li nekog sporazuma?<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Ja sam za dogovor. Imamo jo\u0161 nekih sedam dana: dok na\u0161i odu i sretnu se sa njima, dok se pripreme za bitku &#8211; to su ve\u0107 tri dana, bitka jedan dan, da stigne nazad ko ve\u0107 stigne, tri dana. Decu i Oliveru mo\u017eemo poslati Jeleni.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Ti za svaki slu\u010daj spremi kukutu. Olivera bolje da ostane: ona mi je jedina za udaju. Ako Murat ho\u0107e da pregovara o miru, neka Olivera bude tu. Osetljiv je na \u017eensku lepotu, \u010dekao je Kera Tamaru, Ivanovu sestru i \u010duvenu lepoticu, sedam godina: sve mi je to ispri\u010dala Dragana, kad smo je uspeli udati za \u0160i\u0161mana. A vidi sada kralja Ivana \u0160i\u0161mana, nije mogao poslati vojsku svome tastu! Teodora \u010deka svoga verenika, a i ina\u010de se sa njom ne mogu ni\u0161ta dogovoriti. Sad ih je na vratima ispra\u0107ala sa bosiljkom i svetom vodicom. Ma ako sklonim Stefana, misli\u0107e da ga koristim da skupljam novu vojsku. Ne znam vi\u0161e!<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Imamo li uop\u0161te koju mu\u0161ku glavu u ku\u0107i?<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Ostalo je ne\u0161to sluga.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Po\u0161alji dvojicu-trojicu sa darovima u susret vojsci, neka pristupe jedan po jedan, sa razmakom, da vide kako izgleda: onaj tre\u0107i, sakriveni, bar \u0107e videti \u0161ta se desilo sa prvim i drugim. Ako vidimo da nema nade, deca jo\u0161 uvek mogu da pobegnu, dok se oni bave nama. Nas dve mo\u017eemo da priredimo veli\u010danstven do\u010dek, da ih za neko vreme zbunimo.<\/p>\n<p><strong>Teodora<\/strong> (upada u sobu uzbu\u0111eno): Mati! Kako \u0107emo okititi dvore za povratak na\u0161ih junaka? Kao posle bitke kod Plo\u010dnika? Ne, ne, mora mnogo bolje. Ovo \u0107e biti najve\u0107a pobeda nad Ismaili\u0107anima!<\/p>\n<p>Milica i Jefimija se pogledaju.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Zlato moje, najbolje da ti izabere\u0161 vence i zastave, kako samo ti ume\u0161! Daj da se mesi hleb, proveri kako smo sa vinom, izra\u010dunaj koliko nam grla treba za gozbu. Ja ne mogu, suvi\u0161e sam umorna i bri\u017ena.<\/p>\n<p><strong>Teodora<\/strong>: Svakako, mati!<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: A onda se povuci, pa se obuci i spremi kao za svadbu.<\/p>\n<p><strong>Teodora<\/strong> (cikne radosno, pa ode)<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Greh mi na du\u0161u za to dete, ako je ne udam!<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Smiri se, tri si dobro udala.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: A samo u jednu mogu da se pouzdam, u Jelenu. Sina odmah mogu da otpi\u0161em ako ga po\u0161aljem Mari i njenom razma\u017eenom \u0110ur\u0111u.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Ne\u0107e\u0161 ga slati: to ti ionako samo da mene jedi\u0161, \u0161to tako volim Maru.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong> (osmehuje se): Ti i ja smo lepo podelile moju decu! Ti vi\u0161e voli\u0161 Maru, Vuka, Draganu, ja vi\u0161e Jelenu, Oliveru i Stefana. Teodoru, sirotu, samo otac voli&#8230;<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong> (zapla\u010de): Moj je i Dobrivoje, pokoj mu du\u0161i!<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: I tvome sinu, dragice.<\/p>\n<p>(Obe pla\u010du, zagrljene)<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong> (ljubi Milicu ne\u017eno u \u010delo): Hajde jo\u0161 malo glogovog vina, bolje \u0107emo misliti.<\/p>\n<p>Milica i Jefimija sipaju vino i piju.<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\">\u00a0Zatamnjenje<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><strong>I \u010din, tre\u0107a scena<\/strong><\/p>\n<p>Prazna, tamna scena<\/p>\n<p>Guslar iza\u0111e na scenu sa trono\u0161cem, postavi ga, sedne, uzme gusle u ruke.<\/p>\n<p>Guslar (pre\u0111e gudalom po struni, jedanput): Kosovska bitka po Petru Tomcu, iz Vojne enciklopedije, godina 1968, u izdanju Leksikografskog zavoda Jugoslavije, Zagreb.<\/p>\n<p>Istorijski izvori o Kosovskoj bitki koja je vo\u0111ena 15. VI. 1389. izme\u0111u Srba i Turaka su oskudni, nepouzdani i protivure\u010dni. Doma\u0107i izvori sadr\u017ee vi\u0161e ose\u0107anja i raspolo\u017eenja nego \u010dinjenica, posebno oni, nastali u krajevima zahva\u0107enim bitkom i njenim posledicama; turski su bogatiji \u010dinjenicama, neki od njih su \u0161ire zasnovana istoriografska dela, a vizantijski i zapadni fragmenti osvetljavaju samo neke momente. U svemu izvorni materijal ne daje dovoljno elemenata za sigurniju neospornu takti\u010dku rekonstrukciju bitke, ali ako se kriti\u010dki prou\u010di u skladu sa tada\u0161njim dru\u0161tvenim poretkom i stavi u okvire politi\u010dkog i vojnog ure\u0111enja, a uz pomo\u0107 analogija istog razdoblja, pre svega nikopoljske i angorske bitke, mo\u017ee se ipak povezati u verodostojnu celinu.<\/p>\n<p>(Guslar pre\u0111e gudalom po struni).<\/p>\n<p>Tada je bio potpuno jasan turski operativni cilj. Lazar je morao samo razmotriti gde da ga do\u010deka, isto\u010dno ili zapadno od Skopske Crne gore. Izabrao je drugo re\u0161enje, i postavio se u centralnom delu Kosovog polja, na u\u0161\u0107u Laba u Sitnicu, \u0161to, operativno, nije moglo biti zgodnije s obzirom na pravac turskog nastupanja. Izabrano boji\u0161te kontroli\u0161e sve pravce koji se seku na Kosovu; ma kuda nameravali &#8211; uz Lab ka Toplici, dolinom Sitnice i Ibra ili ka Prizrenu &#8211; Turci su morali primiti bitku.<\/p>\n<p>(Guslar pre\u0111e gudalom po struni).<\/p>\n<p>Lazareva vojska, koja \u010dini srpsku glavninu, prikupljena je u slivu Morave, a Vukova (Brankovi\u0107a) s Kosova i Metohije. Za Bosance se ne mo\u017ee odrediti u\u017ee poreklo. U su\u0161tini, to su tri savezni\u010dke vojske; Vuk i Vlatko priznaju Lazara za \u0161efa koalicije, ali se njihovi interesi ne identifkuju s njegovim. Uz to, svaka od tih vojski \u010dini feudalni poziv \u010diji je glavni nedostatak bio upravo pomanjkanje kohezije.Vlatko je doveo samo deo bosanskih snaga, jer je njegov suveren Tvrtko bio anga\u017eovan u Dalmaciji zauzimanjem gradova. Lazar i Vuk su, svakako, izvr\u0161ili krajnji napor, mo\u017ee se pretpostaviti da je odziv vlastele bio potpun; predstoje\u0107i sudar bio je sudbonosan za sve, a i vrlo opasan, pa je bilo i pitanje \u010dasti &#8211; tog velikog pokreta\u010da feudalne borbenosti &#8211; da se u njemu u\u010destvuje. Krajnji napor je morao izvr\u0161iti i Murat. Moramo verovati turskim izvorima da je u redovima njegove vojske bilo i hri\u0161\u0107anske, pa i srpske vlastele. U to doba takvih primera ima mnogo.<\/p>\n<p>(Guslar pre\u0111e gudalom po struni).<\/p>\n<p>Na Kosovu su Turci tukli odbrambenu bitku koja se, kad je dobro vo\u0111ena, uvek dovr\u0161ava napadom. Bila je uobi\u010dajena taktika Osmanlija onog vremena da protivniku prepuste napad, \u0161to se logi\u010dno izvodilo iz mogu\u0107nosti njihove vojske, a i iz borbenog rasporeda.<\/p>\n<p>(Guslar pre\u0111e gudalom po struni).<\/p>\n<p>Kad se na njih spustila ki\u0161a strela, srpski konjanici navalili su na turske strelce, odbacili ih, probili prednje redove turskog levog krila, prodrli u njegovu pozadinu i razbili komoru i njen za\u0161titni odred. Uspeh je postignut ne samo zaslugom srpskog desnog krila, ve\u0107 i centra, jer protivni\u010dki borbeni poreci, iako paralelni, nisu bili simetri\u010dni; ja\u010di srpski centar zalazio je prema turskim krilima. Taj po\u010detni srpski uspeh ne treba precenjivati. Laki konjanici Istoka umeli su ve\u0161to da manevruju prema oklopnicima Zapada; izmicali su pred njima da bi izbegli udar, pa se ponovno vra\u0107ali u borbu pod povoljnim uslovima.<\/p>\n<p>(Guslar pre\u0111e gudalom po struni).<\/p>\n<p>Bajazit &#8211; koji je u to vreme bio ve\u0107 zamenio svog smrtno ranjenog ili poginulog oca &#8211; krenuo je u protivnapad. \u0160ta je dalje bilo, izvori su nejasni. Mo\u017eemo pretpostaviti da su Bosanci odba\u010deni, posle \u010dega je obuhva\u0107eni srpski centar podlegao u te\u0161koj borbi protiv koncentri\u010dnog dejstva turskog desnog krila i centra. U toku gonjenja Lazar je zarobljen, doveden pred Bajazita i pogubljen.<\/p>\n<p>(Guslar pre\u0111e gudalom po struni).<\/p>\n<p>Savremeni srpski i strani izvori ne obja\u0161njavaju srpski poraz. Srpsko narodno predanje, tra\u017ee\u0107i uzroke katastrofe \u010dije su se posledice sve vi\u0161e ose\u0107ale, na\u0161lo ga je u izdajstvu, u dramati\u010dnom motivu koji se vrlo dobro uskla\u0111uje u epsku konstrukciju same tradicije &#8211; narodne pesme. U izvorima nema ni osnova za pretpostavku o izdajstvu, pa ni traga o grubom nehatu ili malodu\u0161nosti odlu\u010duju\u0107ih za ishod bitke. No, ina\u010de, narodna pesma obja\u0161njava neke momente koje kriti\u010dka studija bitke ne mo\u017ee odbaciti. Za obja\u0161njenje srpskog poraza na Kosovu nije potrebno izdajstvo. Na pobedni\u010dkoj strani bila je ja\u010da dr\u017eavna organizacija, brojnija i homogenija vojska. Samo Lazar nije po\u0161ao svesno u beznade\u017enu borbu, a jo\u0161 manje njegovi saveznici. O takvoj rezignaciji koja se probija kroz narodnu pesmu, srpski izvori ne znaju ni\u0161ta. U borbu za opstanak srpska vlastela po\u0161la je na Kosovo s verom u uspeh, primila smelo borbu prsa u prsa u ure\u0111enoj bici na otvorenu polju. Alternativa je bila ropstvo bez borbe. Pobedom na\u00a0\u00a0 Kosovu 1389. Turci Osmanlije savladali su najja\u010di otpor koji se na Balkanu ispre\u010dio njihovoj ekspanziji.<\/p>\n<p>(Guslar ustane, pokloni se publici i ode, sa guslama i trono\u0161cem).<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><strong>II \u010din, prva scena<\/strong><\/p>\n<p>Ista soba u dvoru<\/p>\n<p>Sa jedne strane prolaze u\u017eurbane \u017eene sa belim platnom, neki komadi su krvavi.<\/p>\n<p>Sa druge strane ulazi Teodora, sa kondirom i korpom sa hlebovima.<\/p>\n<p><strong>Teodora<\/strong> (uzbu\u0111ena): Gde, gde je bila bitka?<\/p>\n<p>Jedna od prolaze\u0107ih \u017eena: Kosovo polje, u\u0161\u0107e Laba i Sitnice.<\/p>\n<p>(Ulaze Milica i Jefimija).<\/p>\n<p><strong>Teodora<\/strong>: Mati, ja moram na Kosovo!<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Ne luduj, k\u0107eri! To je dva-tri dana puta, a put nije siguran: nama otuda dolaze Ismaili\u0107ani.<\/p>\n<p><strong>Teodora<\/strong>: Moram na\u0107i Milana. Nije do\u0161ao, niti su ga doneli.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Sa\u010dekaj, smiri se. Ako krene\u0161, mo\u017ee\u0161 se mimoi\u0107i sa njim. Pomisli, morate oboje i\u0107i skrivenim putevima&#8230;<\/p>\n<p><strong>Teodora<\/strong>: Nije samo Milan &#8211; koliko vitezova umire tamo na polju!<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Hleb i vino su zadnje stvari koje su im potrebne.<\/p>\n<p><strong>Teodora<\/strong>: Ne, moram, moram..<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong> (Jefimiji): Molim te, pazi na nju. Moram dalje.<\/p>\n<p>(Teodora izlazi, Jefimija je grli i vodi).<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong> (udari dlanovima): \u017dene, pazite sada! Sakrijte ranjene u odaje iznad Lazarovog krila, tamo nema \u0161ta da se krade. Neka mrtve \u0161to su ih doneli, ili su ovde umrli, odmah pokopaju iza crkve. Operite krv, gde je jo\u0161 ima. Vence i zastave na sva okna, i da vise sa kula! Na\u0111ite u gradu svirce, neka svi do\u0111u, podelite im bolju ode\u0107u. Neka \u010dekaju tu. Tamjan u svim odajama: dodajte suvog bosiljka i majkine du\u0161ice, da ne miri\u0161i samo na smrt.<\/p>\n<p>(\u017dene su u\u017eurbano razi\u0111u).<\/p>\n<p>Jefimija (ulazi sama).<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: \u0160ta bi?<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Zaklju\u010dala sam je gore u kuli, nije i\u0161lo druga\u010dije. Samo \u0161to sam si\u0161la, kad proneso\u0161e njenog Milana &#8211; ono \u0161to je od njega ostalo.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Ne dajte, zaboga, da to vidi. Jelena?<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Na putu je. Poslali smo glasnike da je zaustave, dok ne vidimo \u0161ta \u0107e se ovde desiti.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Ima li vesti od Mare?<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Ni\u0161ta: ona i Vuk su odse\u010deni, jer se on povukao na jug.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong> (uzdahne): Dobro, jo\u0161 ti i ja da se pripremimo, i deca. Svima najbolju ode\u0107u, i meni, i svoj zlatni venac ho\u0107u. Koliko vlastelinki jo\u0161 imamo na dvoru?<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Desetak.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Pazi da ne pobegnu. Neka \u017eene na\u0111u isto toliko sebara, i urede ih &#8211; bar mu\u0161ke ode\u0107e imamo! Neka i oni budu tu, spremni da stoje oko vlastelinki. Mo\u017ee\u0161 li mi na\u0107i nekog monaha ili monahinju?<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Te\u0161ko, svi su se povukli u manastire.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Ti \u0107e\u0161 biti dovoljna. Stavi preko purpurni ogrta\u010d, i neki veliki krst. A onda, Olivera &#8211; ona je najva\u017enija. Ja \u0107u da je pripremim.<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong> (ulazi sa krvavim platnom u rukama).<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: Ivan Kosan\u010di\u0107 mi je umro na rukama. A od Milo\u0161a Obili\u0107a, ka\u017eu, ni\u0161ta nije ostalo.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong> (zagrli je, ne\u017eno uzme platno iz njenih ruku): Sedi, dete moje. Nije to tvoj posao.<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong> (seda rastreseno): Za obojicu si me mogla udati.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong> (pru\u017ea drvenu \u010da\u0161u): Popij ovo.<\/p>\n<p>(Olivera ispije nadu\u0161ak).<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong> (seda do nje): Verice, stvari ne mogu biti gore. Otac je mrtav, ve\u0107ina mu\u0161kih glava je mrtva. Pa ipak, ja i Jefimija mislimo da mo\u017eemo da se poga\u0111amo sa novim vladarom Ismaili\u0107ana, jer smo ra\u0161irile vesti da iz Zete, Bosne i Bugarske na\u0161a rodbina \u0161alje sve\u017eu vojsku, i da se Vuk s juga sprema da ponovo napadne. Ovde su u loncu, izme\u0111u planina, oslabljeni, umorni. Novome vladaru pobeda mo\u017ee za\u010das da izmakne &#8211; bar neka misli tako. Milo\u0161 je ubio njegovog oca, on je ubio na\u0161eg oca, ni\u010dija \u010dast nije na vatri. Vi\u0161e mu se isplati da ovde ima mir, jo\u0161 bolje da nema mu\u0161kog vladara, nego da uz mene \u010deka da Stefan poraste do krune. Vreme mu je dragoceno.<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong> (pognute glave): I \u0161ta ti ima\u0161 sada njemu da ponudi\u0161 za jamstvo?<\/p>\n<p>(Milica i Jefimija se pogledaju Oliveri preko glave).<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong> (posle kra\u0107eg \u0107utanja): Zna\u0161 za Draganinu pri\u010du o Kera Tamari.<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: Koju je Murat tra\u017eio od na\u0161eg zeta Ivana \u0160i\u0161mana u zamenu za mir, \u010dekao sedam godina, i onda o\u017eenio i po\u0161tovao. I sad je udovica. To sam, drage moje, shvatila \u010dim su stigle prve vesti. Ja sam jamstvo. Pitanje je da li \u0107u imati sedam godina.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Bojim se da ne\u0107e\u0161. Ali pogledaj sa druge strane: Murat je bio starac, njegov sin je u punoj snazi. Kera Tamara \u0107e ti tamo pomo\u0107i, ona je na\u0161e vere, govori na\u0161 jezik.<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: I bi\u0107u najbolje udata od svih tvojih k\u0107eri. Sve su udate za vladare, a ja \u0107u oti\u0107i najmo\u0107nijem, i to ba\u0161 onom od koga im se svima tresu hla\u010de!<\/p>\n<p>(Olivera se suvo smeje).<\/p>\n<p>(Milica i Jefimija ustanu, krste se iza njenih le\u0111a).<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong> (ustane): Verica je spremna, mati. Molim te samo da Teodoru po\u0161tedi\u0161 i sakrije\u0161, mislim da ludi.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Ja pazim na nju.<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong> (odlazi, onda se okrene Milici i Jefimiji): Da vam bude lak\u0161e: nisam se gledala sa Milo\u0161em. Bio je zabavan koliko i suvi panj. Hteo je da mi poka\u017ee ranu od strele iz bitke kod Plo\u010dnika \u010dim smo ostali sami. Ru\u017ean o\u017eiljak na crvenom vratu. Nikad ni\u0161ta od razgovora.<\/p>\n<p>(Olivera iza\u0111e).<\/p>\n<p>Milica i Jefimija se jo\u0161 uvek krste.<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\">\u00a0Zatamnjenje<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><strong>II \u010din, druga scena<\/strong><\/p>\n<p>Ista soba, bez stolica i klupa. Venci vise na prozorima, miri\u0161u spaljene mirisave trave. Dim se \u0161iri prema publici.<\/p>\n<p>Na scenu ulaze svirci, levo, sviraju vizantinsku (svetovnu) Slavujevu pesmu (http:\/\/www.youtube.com\/watch?v=9_8aSrsTlCE)<\/p>\n<p>Sa druge strane ulaze Turci muzi\u010dari. Sa\u010dekaju da se svirka zavr\u0161i, pa po\u010dnu svoj komad<\/p>\n<p><iframe loading=\"lazy\" title=\"Ottoman-Turkish Music, \u015eehz\u00e2de Korkut - K\u00fcrd\u00ee Pe\u015frev\" width=\"1266\" height=\"950\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/KXpHwCa3NYg?feature=oembed\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p>Uskoro muzika prestaje. Svirci i turski orkestar iza\u0111u, svaki na svoju stranu.<\/p>\n<p>Sa leve strane ulazi Mili\u010dina, sa desne Bajazitova svita. U Mili\u010dinoj sviti su vlastelinke, neke se dr\u017ee za ruke. Za njima sebri, preobu\u010deni. U Bajazitovoj sviti je nekoliko mu\u0161karaca u razli\u010ditoj ode\u0107i.<\/p>\n<p>Sa leve strane ulaze vojvotkinja Jelena, visoka, lepotica, dr\u017ei za ruku de\u010daka Stefana, Jefimija, sa purpurnim \u0161alom i ogromnim zlatnim krstom. Za njom ulazi Olivera, u sjajnoj i malo izazovnoj ode\u0107i. Najzad Milica, u sve\u010danoj ode\u017edi, sa zlatnim vencem na glavi.<\/p>\n<p>Sa desne strane ulazi Bajazit, u vezenom kaftanu, bez turbana. Od ulaska, Bajazit i Olivera gledaju samo jedno drugo. Olivera ga bez zazora zavodi.<\/p>\n<p>Bajazit \u0161apu\u0107e ne\u0161to prevodiocu, ali ne skida pogleda sa Olivere.<\/p>\n<p><strong>Mom\u010dilo<\/strong>, prevodilac: Visoka kneginjo, pozdavljam te u \u010dasovima tuge.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Mom\u010dilo Damnjanov, jesi li to ti?<\/p>\n<p><strong>Mom\u010dilo<\/strong> (malo zbunjen): Ja sam, iz okoline Skopja. Slu\u017eim ve\u0107 tri godine me\u0111u njima.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Ne\u0107u te zbunjivati. Reci mu da iz tuge \u017eelimo da iza\u0111emo zajedno sa mla\u0111ima.<\/p>\n<p>(Mom\u010dilo \u0161apu\u0107e Bajazitu, pa onda ovaj njemu).<\/p>\n<p><strong>Mom\u010dilo<\/strong>: Neka kne\u017eevi\u0107 raste sa bo\u017ejom milo\u0161\u0107u, da bi slu\u017eio sultanu, i caru.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Vojvotkinja zetska i ja brinu\u0107emo se o odgajanju kne\u017eevi\u0107a. <em>Gde mu je vojska?<\/em><\/p>\n<p>(Mom\u010dilo \u0161apu\u0107e Bajazitu, pa onda ovaj njemu).<\/p>\n<p><strong>Mom\u010dilo<\/strong>: Visoka kneginja je mudro odlu\u010dila. Na\u0161e savezni\u0161tvo treba utvrditi. <em>Jo\u0161 na Kosovu, boji se va\u0161ih saveznika, posebno Vuka i iz Zete.<\/em><\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Kneginjica Olivera je spremna za udaju, i da potvrdi dobre namere svoga brata. <em>Pametan je.<\/em><\/p>\n<p>(Mom\u010dilo \u0161apu\u0107e Bajazitu, on se osmehne, pa mu odgovori).<\/p>\n<p><strong>Mom\u010dilo<\/strong>: Srpska kneginjica \u0107e biti najlep\u0161i ukras na na\u0161em dvoru. Maj\u010dino srce neka bude mirno.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Hleb, vino i meso za pratnju su na dvori\u0161tu. \u017dito \u0107e se deliti ispod, u ostavama.<\/p>\n<p>(Mom\u010dilo \u0161apu\u0107e Bajazitu, pa onda ovaj njemu).<\/p>\n<p><strong>Mom\u010dilo<\/strong>: Visoka kneginja sija plemenito\u0161\u0107u. Neka se povu\u010de i posveti svom \u017ealovanju.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Sultanove plemenite re\u010di su lek za moje srce.<\/p>\n<p>(Mom\u010dilo \u0161apu\u0107e Bajazitu, Bajazit se digne i ode sa svojom svitom).<\/p>\n<p>Milica ode na drugu stranu sa svojima.<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\">Zatamnjenje<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><strong>II \u010din, tre\u0107a scena<\/strong><\/p>\n<p>Soba sa krevetom i draperijama.<\/p>\n<p>Olivera sedi na velikoj postelji. Ulazi orkestar, izvodi komad tipi\u010dne turske dvorske muzike.<\/p>\n<p>Posle minut-dva, prestaju po nevidljivoj komandi i izlaze, klanjaju\u0107i se.<\/p>\n<p>Bajazit ulazi, u crnome kaftanu od grla do tla. Pogleda Oliveru dugim ispitiva\u010dkim pogledom, na\u010dini nekoliko koraka prema njoj, i jednim potezom skine kaftan, ostane potpuno go, okrenut prema Oliveri.<\/p>\n<p><strong>Bajazit<\/strong> (na turskom): Bu bana ve ba\u015fka bir \u015fey de\u011fildir (To sam ja, i ni\u0161ta vi\u0161e!)<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong> (uz osmeh): To je dakle ona razlika!<\/p>\n<p>Bajazit klekne pred nju na jedno koleno, drugim kolenom \u010dini scenu pristojnom za gledaoce. Skida joj jednu cipelu, odlo\u017ei, skine drugu, stavi ih uredno kraj kreveta.<\/p>\n<p>Zatim joj polako svla\u010di \u010darapu. \u010carapa je kao dokolenica, debela vunena.<\/p>\n<p><strong>Bajazit<\/strong> (sa \u010darapom u ruci, na srpskom): Zima!<\/p>\n<p>Bajazit skida drugu \u010darapu, gleda je u o\u010di.<\/p>\n<p>Olivera se nasmeje.<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong> (dodiruje rukom njegovo lice): Hajde da te pogledam, moja carska &#8211; mo\u017eda &#8211; ljubavi: ima\u0161 \u010detiri duboke valovite bore na \u010delu, pa jo\u0161 jednu ukoso nad obrvom \u2013 mnogo di\u017ee\u0161 desnu obrvu. Tom si obrvom verovatno osudio mog oca na smrt. I on bi tebe, da je mogao: samo bi mrdnuo onim svojim stra\u0161nim brkovima. Na\u0161 Milo\u0161 je tvog oca, pa smo na istom. Nos, malo razdeljen, udolica izme\u0111u nosa i usana, brada ti je isto razdeljena. Usne osetljive, drhte. Poljubac bi morao biti malo gorak. Tvoje je lice kao gr\u010dko slovo taf: tvrd si, te\u017eak, mogao bi me te\u0161iti. Ima\u0161 malo sede zaliske. Pun si o\u017eiljaka. Pogled ti je siv, o\u0161tar, ne la\u017ee\u0161 ako ba\u0161 ne treba. A, suzio si oko: svla\u010di\u0161 me, jel&#8217;da? I, kako ti je ime?<\/p>\n<p><strong>Bajazit<\/strong> (odu\u0161evljeno): Olivera!<\/p>\n<p>Oliverin smeh.<\/p>\n<p>Deo scene sa parom se zamra\u010di ili okrene: tu je soba od ranije, sa stolicama i klupama, bez zastava.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong> (u mona\u0161koj haljini), Jefimija i Jelena sede, piju ne\u0161to iz drvenih \u010da\u0161a.<\/p>\n<p><strong>Jelena<\/strong>: Jesi li je dobro uputila?<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong> (nevoljno): Valjda jesam.<\/p>\n<p><strong>Jelena<\/strong>: Jel&#8217; ti mo\u017eda \u017eao Milo\u0161a? Vi\u0161e je slinavio na Lazara nego na Oliveru&#8230;<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong> (pogleda je popreko): \u017dao mi je svakoga ko je uludo umro. Ali Olivera odlazi me\u0111u stotinu ljutih i pakosnih \u017eena, ne samo njemu u postelju&#8230;<\/p>\n<p>Scena se zamra\u010di ili okrene: Bajazit i Olivera su svaki put kada se pojave nepomi\u010dni i u zagrljaju, koji je svaki put razli\u010dit, vi\u0161e ne\u017ean nego strastan, ona je u dugoj beloj ko\u0161ulji, on nag.<\/p>\n<p><strong>Jelena<\/strong>: Samo da mu odmah ne\u0161to ne rodi, naro\u010dito ne sina.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Neko vreme \u0107e uspevati. Sva\u0161ta sam joj dala.<\/p>\n<p><strong>Jelena<\/strong>: Va\u017enije je da ga zaludi. Da si je u tome pou\u010dila&#8230;<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong> (malo ljutito): Koliko znam i koliko sam \u010dula od Jefte Medvedice. Jefimijina se \u010daranja u tome pogledu nisu ba\u0161 pokazala&#8230;<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Opet sam ja ne\u0161to kriva?<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Ne, du\u0161o. To prosto ne zna\u0161.<\/p>\n<p>Scena se zamra\u010di ili okrene, Bajazit i Olivera, isto.<\/p>\n<p><strong>Jelena<\/strong>: Treba nam dodatna potpora, sem Olivere.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Stefan, \u010dim oja\u010da. Treba mu jo\u0161 koja godina.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Treba nam jo\u0161 ne\u0161to, za ovda\u0161nje ljude&#8230;<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Misli\u0161, \u017eene &#8211; jedino su one ostale.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Mislim \u017eene, i retke mu\u0161karce. Vlastelinke \u0161to se guraju po Ljubostinji da se ne mo\u017ee pri\u0107i, i sebarke, i ono \u0161to je od sebara ostalo. Svima treba uteha, da u ne\u0161to veruju, malo nade, malo da ne\u0161to rade po propisanom. Da sade, beru, su\u0161e, krune, kuvaju, peru i veruju da im to poma\u017ee.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Da svi postanu \u010darobnice i \u010darobnjaci?<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Skoro, ali pod crkvom.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Ne znam kako bih ih naterala.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: I ne treba ih terati. Nova svetica, to nam treba, i neko \u010dudo koje ide sa njom.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: \u010cudo je lak\u0161e &#8211; samo ga proglasimo.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Ni svetica nije te\u0161ka. Petka Paraskevija, \u0161titi \u017eene i decu, zveri, biljke, plodove, malo \u010daranja, malo le\u010denja, i ima k\u0107erku, Svetu Nedelju. Mu\u017ea nema. Pa jo\u0161 ka\u017enjava mu\u0161karce&#8230;po\u0161tujemo je mi, katolici, Misirci, \u010dak i Ismaili\u0107ani. Bolesne \u017eene, \u017eene koje ne mogu roditi, \u017eene koje te\u0161ko ra\u0111aju, \u017eene koje suvi\u0161e lako ra\u0111aju, \u017eene koje mu\u017eevi biju, mlade \u017eene, stare \u017eene &#8211; sve se one obra\u0107aju njoj. \u017denama treba svetica, sad kad nema mu\u0161karaca, da im pomogne, da krenu da ra\u0111aju sa kim stignu, da se popuni narod: sada su nam narod pla\u010dljive \u017eene.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: U \u010demu je onda novost?<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Nova Petka, posebna. Imamo blizu jednu, ona druga je sirijska. Mo\u0161ti su joj u Trnovu, koje dr\u017ei tvoj novi zet, odakle je isterao tvog starijeg zeta. A tu su i Poljaci&#8230;<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Tu nam Dragana i Ivan ne mogu vi\u0161e pomo\u0107i.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Ali mo\u017ee Bajazit. Sa\u010dekajmo malo, da vidimo kako Oliveri ide, pa da poku\u0161amo da prenesmo trnovsku Petku.<\/p>\n<p><strong>Jelena<\/strong>: Ja na primorju nemam nijedne Petke. I ja bih je mogla iskoristiti.<\/p>\n<p>Scena se okrene. Bajazit i Olivera, isto, zadnji put.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Ako nam uspe, mora\u0107emo putovati u Trnovo. Na\u0161e putovanje i dono\u0161enje mo\u0161tiju, to je \u010dudo koje nam treba.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Va\u017eno je da se o tome pi\u0161e, da se popovi zauzmu. I da se naslikaju ikone, i mo\u017eda da se sagradi neka manja crkva&#8230;ako to krene me\u0111u vlastelinkama, nadmeta\u0107e se u zadu\u017ebinama, oltarima, ikonama&#8230;<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Pa imamo tebe, mene, Jelenu, Stefana, Teodoru&#8230;svi pi\u0161emo!<\/p>\n<p>Ulazi Teodora, oki\u0107ena cvetnim vencem.<\/p>\n<p><strong>Teodora<\/strong> (pevu\u0161i, tiho i \u017ealosno):<\/p>\n<p>Da se mlada za zelen bor uhvatim,<\/p>\n<p>i on bi se zelen osu\u0161io.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Dorice, zlato, kako ti ide pisanje?<\/p>\n<p><strong>Teodora<\/strong> (odsutno): <em>Lazarijada<\/em>, istorija ili ep? Ne mogu da se odlu\u010dim (pevu\u0161i): &#8230; pa sa brega u Moravu hladnu&#8230;jeste li videli mog <em>Tri\u0161tana i I\u017eotu<\/em>? Moram da ponovo prepi\u0161em kraj.<\/p>\n<p>(Teodora ode, pevu\u0161e\u0107i i ple\u0161u\u0107i).<\/p>\n<p><strong>Jelena<\/strong>: Greh nam svima na du\u0161u ako je ne udamo.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Za koga?<\/p>\n<p><strong>Jelena<\/strong>: Imam ja jednoga, du\u017ean nam je. Nikola II Gorjanski, Hrvat, sin junaka, \u010dastohlepan, brzo se bogati. Pravi vitez. Bi\u0107e drugi do ugarskog kralja.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Katolik?<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong> i <strong>Jelena<\/strong> (u glas): A Bajazit?<\/p>\n<p>Sve tri se smeju.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Jelice, ako uspe\u0161 da mi uda\u0161 Teodoru, dobija\u0161 moj zlatni venac. Dovedi tog Nikolu u oklopu da je prosi.<\/p>\n<p><strong>Jelena<\/strong> (smeju\u0107i se): Vi ste, visoka kneginjo, sve manje izbirljivi \u0161to se zetova ti\u010de!<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong> (smeju\u0107i se): Ima li nekog kraja gde nema moje udate k\u0107erke?<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\">\u00a0Zatamnjenje<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><strong>II \u010din, \u010detvrta scena<\/strong><\/p>\n<p>Ista soba, stolice<\/p>\n<p>Milica i Jefimija ulaze i unose zajedno mali sanduk. Ostave sanduk u sredini sobe, sednu, umorne.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Pa, dobrodo\u0161la, Sveta Petka!<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: A stvarno je mirisala na ljubi\u010dice, celim putem.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Femka, sad preteruje\u0161. U kakvim smo smrdljivim rupama preno\u0107ivale, pa konji, pa sluge. Gde si ti to ljubi\u010dice mirisala!<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Pazi, slu\u0161a nas.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Ako nas slu\u0161a, onda se sla\u017ee sa mnom: \u010dudo da je nije istreslo iz sanduka dok smo putovale.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong> (krsti se): Krajnje vreme da odemo u Ljubostinju. Da li si bar videla kako \u010detiri sluge jedva di\u017eu sanduk, a nas dve ga iznele ovde gore bez muke?<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Ona je kod mene u srcu, gde joj je lepo, meko, udobno, toplo, i ne mora nikuda da putuje. K\u0107erku je imala &#8211; mora me razumeti.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Froso, da te podsetim: ti si ve\u0107 godinama shimnica Jefrosina; na\u0161 \u017eivot u Ljubostinji mora biti samo slu\u017eenje bogu i svecima!<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Ne jo\u0161. Savet nas je pustio da idemo u Ser i u Trnovo samo zato \u0161to su mislili da \u0107emo i ja i Stefan propasti. Sin mi mora pre\u017eiveti. Mora uspeti u Bursi, pa onda i preko puta, u Carigradu. Jedino tako \u0107e se u\u010dvrstiti ovde.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Ti onda ho\u0107e\u0161 da mi nastavljamo na vlasti.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Sve dok Stefan ne bude imao mogu\u0107nost da vlada.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Ti si mu savetovala da sad ne dolazi u Kru\u0161evac&#8230;<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Da, dok ne bude imao jo\u0161 vi\u0161e od Bajazitove naklonosti. I neka je stekne. Mogli su ga ubiti u Bursi, da i ne znamo za\u0161to. Olivera se dobro ispostavila i u Bursi i za Trnovo. Sad moj sin mora tamo da se doka\u017ee. A mi ovde da dr\u017eimo uzde sa Svetom Petkom.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Ho\u0107e li biti dovoljno?<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Samo dok se ne povrate od Kosova. Bojim se da \u0107e brzo. To \u0161to su vlastelini sada retke ptice samo \u0107e im pove\u0107ati \u017eelju.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: A pohvalno pisanje?<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: To je za nas ovde, pa za druge monahe i monahinje, i za potomstvo. \u0160to ne zna\u010di da ne moramo jo\u0161. Moramo imati ne\u0161to \u0161to svi vide, ovde ili u crkvi, da \u010ditaju ako znaju, mo\u017eda da u crkvi pevaju, ne samo istoriju za \u010ditanje u \u0107eliji. Ti, ja, Stefan &#8211; svi moramo ne\u0161to napisati. O Lazaru, jasno. Ako \u0107e Sveta Petka da pomogne \u017eenama i deci, moramo imati jo\u0161 jednog mu\u0161kog za zauzdava Lazarove naslednike. Ja mislim da svaki \u017eivi vlastelin koga znam to ho\u0107e da bude, premda ih je sada malo vi\u0161e od prstiju na jednoj ruci. Najvi\u0161e se bojim Brankovi\u0107a &#8211; imaju zasluge na Kosovu, sa Ismaili\u0107anima su u sukobu. Za nas, posebno za Stefana, oni su mnogo opasniji od Ismaili\u0107ana. A od Mare nema pomo\u0107i, ona samo pla\u010de.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Ti bi Lazara proglasila svecem.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Naravno, premda ni to ne bi pomoglo zadugo. Nije bio kralj, ali sve je uradio \u0161to treba kraljevi i sveci da rade. Vide\u0107emo kako crkveni oci misle. Samo pojedina\u010dno, molim te, nikako na okupu &#8211; i nikako na Savetu! Neka ide istiha i polako. A ja da u potaji, sa Stefanom i Jelenom, spremam vojsku. Mo\u017eda ne\u0161to dobijemo i od Teodorinog mu\u017ea.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: \u0160ta je to &#8222;da svi vide&#8220;? Natpis u kamenu za prolaznike i putnike na Kosovu polju, izvezeni pokriva\u010d sa molitvom&#8230;pohvalom, bolje. Ti kao udovica mo\u017ee\u0161 da napi\u0161e\u0161 molitvu, nekrolog, da se \u010dita u crkvi.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Tako, Femka.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Vidi\u0161 li sada, Froso, \u0161ta radi Sveta Petka?<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong> (krsti se, pribli\u017ei se sanduku, poljubi ga): I miri\u0161i na ljubi\u010dice.<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\">\u00a0Zatamnjenje<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><strong>III \u010din, prva scena<\/strong><\/p>\n<p>Zatamnjena scena. Izlaze Stefan, sada mladi \u010dovek, Milica-Jefrosina, Jefimija i Jelena. Jelena nosi trono\u017eac, na koji sedne, ostali stoje. Poklone se publici.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: \u010cove\u010de koji na srpsku zemlju stupa\u0161,<\/p>\n<p>putni\u010de, \u2028kada do\u0111e\u0161 na ovo polje,<\/p>\n<p>koje se zove Kosovo,<\/p>\n<p>i vidi\u0161 kosti mrtvih,<\/p>\n<p>i ovaj kamen u obliku krsta<\/p>\n<p>i krstom ozna\u010den,<\/p>\n<p>nemoj da pro\u0111e\u0161 i da previdi\u0161,<\/p>\n<p>kao ne\u0161to odvi\u0161e i sujetno,<\/p>\n<p>no, molim te, pri\u0111i \u2028i pribli\u017ei se k meni,<\/p>\n<p>o ljubimi,<\/p>\n<p>i razmotri re\u010di, koje prinosim ti,<\/p>\n<p>i onda \u0107e\u0161 razumeti \u2028za\u0161to stojim ovde,<\/p>\n<p>jer istinu ti govorim,<\/p>\n<p>ne manju od istine du\u0161e.<\/p>\n<p><strong>Jelena<\/strong> (zatap\u0161e rukama): Odli\u010dno! Po\u010dinje opominjanjem na Termopile i na<\/p>\n<p>spartansku poruku!<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Ima jo\u0161!<\/p>\n<p><strong>Jelena<\/strong>: Ne treba vi\u0161e, dokazao si! Uredi sa kamenorescima.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong> (istupi, pokloni se): Ko je ovo? Govorite mi u uho. Da li je to onaj kojim su me o\u017eenili, moj ukras, zbirnik moje rasejane dece? Je li to onaj koga su neprijatelji hteli sru\u0161iti i moj vid zadr\u017eati u mraku tamnice, a nisu uspeli? Je li to mu\u017e moga udovi\u0161tva? Do\u0111i, mu\u017eu, do\u0111i, i pomozi mi protiv onih koji mi \u010dine zlo. Uzmi oru\u017eje, ustani, ne oklevaj! Ne podnosim da mi se izruguju. Na kakve su me \u017ertve naterali! Do\u0111i, osveti me svojom krvlju! Saberi moje stado, \u0161to su ga vukovi napali, ne zaspi, napasi ih. Rasteraj vragove, varvare bez zakona, da nikada ne prestane\u0161 da se bori\u0161 sa njima za mene i za na\u0161e stado. \u2028Raduj se, moje oko koje nikada ne spava, moj krinu me\u0111u trnovima, moje oru\u017eje nepobedivo. \u2028Raduj se, ute\u0161itelju jadnih i branitelju bednima, hranitelju udovicama, ode\u0107o nagima, svima pristani\u0161te, svima u\u010dili\u0161te. Blagosloveni Lazare, blagoslovi me. Nema pohvale koje nisi dostojan. No moj um postaje iznemogao.<\/p>\n<p><strong>Jelena<\/strong> (zatap\u0161e rukama): Sjajno, mati! Zato te zovu &#8222;\u017eena sa mu\u0161kom glavom&#8220;!<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: U najlep\u0161em svetu si se vaspitao, novi mu\u010deni\u010de, Lazare, \u0161to te je ruka gospodnja pokazala me\u0111u zemaljskom gospodom. Gospodario si nasle\u0111enom zemljom, usre\u0107io si hri\u0161\u0107ane koji su ti uru\u010deni. Sa mu\u0161kim srcem i \u017eeljom da \u010dasti\u0161 boga krenuo si na zmaja i na mrzitelja crkve, rasudiv\u0161i da ne mo\u017ee\u0161 gledati kako tvojim hri\u0161\u0107anima vladaju Ismaili\u0107ani. A ako ne postigne\u0161, da ostavi\u0161 prolaznost zemaljskog carstva i sjedini\u0161 se sa vojnicima nebeskog cara. I tako si postigao obe \u017eelje &#8211; ubio si zmaja i primio mu\u010deni\u010dki venac od Boga. Zato sada ne zaboravi one koje si pustio kada si pre\u0161ao. Dok si ti u bla\u017eenstvu u ve\u010dnim nebeskim poljima, tvoja su ljubljena \u010deda ostala u nevoljama pod Ismaili\u0107anima, i svima nam ovde treba pomo\u0107 tvoja. Zato se molimo da se ti moli\u0161 Gospodu za nas, klekni pred njim, mu\u010deni\u0161tvom oven\u010dan, i moli da \u2028tvoja \u010deda dugo \u017eive u dobru, da hri\u0161\u0107anska vera ostane u tvoje ote\u010destvu, da za\u0161titi tvoja \u010deda Stefana i Vuka i da im da da pobede, i nevidime i vidime neprijatelje, \u2028jer ako pomo\u0107 primimo s Bogom, tebi pohvalu i blagodarenje da\u0107emo. Saberi svoj zbor, svete ratnike, mu\u010denike, neka pomognu Stefanu i Vuku na bojnome polju. Gdegod da si, do\u0111i nam u pomo\u0107. Malo ti nudim, male su mi i zasluge, i um. Ali ti nisi nikada prezreo propadljivo i malo. Mene si, telesno tu\u0111u, me\u0111u tu\u0111ima prehranio. A sada se dvostruko molim: da me ishrani\u0161 i da uti\u0161a\u0161 buru ljutu du\u0161e i tela mojega. Jefimija usrdno prinosi ovo tebi, sveti.<\/p>\n<p><strong>Jelena<\/strong> (zatap\u0161e rukama): Evo je, nova Korina! Pletem ti venac od lovora iz Dubrovnika! Izgleda\u0107e sjajno, zlatna slova na purpurnoj kadifi.<\/p>\n<p>Svi odlaze, u ljubaznom razgovoru.<\/p>\n<p>Sa strane ulazi monah, obazre se na njih, klekne.<\/p>\n<p><strong>Monah<\/strong> (poje, vi\u0161e nazalno): Danas sunce svoje zrake prostire i osijava svoga sveta krajeve. Danas zaduva\u0161e vetrovi od zapada na istok prenose\u0107i mo\u0107 tvojih \u010duda. Jer evo iza\u0111e od zapada na istok re\u010d tvoja, o novi mu\u010deni\u010de, Lazare! Danas smo bla\u017eeni vi\u0161e od svake vidljive i nevidljive stvari. Bla\u017eeni, uistinu, prebla\u017eeni. A ti si, bla\u017een, nasledio zemlju bla\u017eenih. Danas bla\u017eeni, jer lik tvoj slavimo, bla\u017eeni glas vladici svih di\u017eemo. Svi mu\u010denici tebe slave i s tobom psalme pevaju. Pro\u0111osmo kroz oganj i vodu, i izveo si nas u pokoj.<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\">\u00a0Zatamnjenje<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><strong>III \u010din, druga scena<\/strong><\/p>\n<p>Mili\u010dine odaje, kao pre. Vezilje sede i vezu purpurni pokrov sa Pohvalom Lazaru. Govore me\u0111u sobom, smejulje se. Name\u0161taju tkaninu tako da se vide vezena zlatna slova.<\/p>\n<p>Sa strane ulaze Jefimija i Milica.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong> (\u0161apu\u0107e, vu\u010de Milicu za rukav): Froso, ovo mora\u0161 da \u010duje\u0161!<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Da ih nismo preplatile?<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong> (\u017eenama): Mati Jefrosina bi htela da \u010duje \u0161ta ste pevale.<\/p>\n<p><strong>Vezilja<\/strong> (snebivaju\u0107i se): Ne smemo, kazni\u0107e nas!<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Ne bojte se, ne\u0107e biti nikakve kazne.<\/p>\n<p><strong>Vezilje<\/strong> (dve pevaju): Kad Milica u Kru\u0161evac do\u0111e,<\/p>\n<p>pred Milicu ide i staro i mlado,<\/p>\n<p>kukaju majke kano kukavice,<\/p>\n<p>a sestrice kano lastavice.<\/p>\n<p>Neveste suze prolivaju,<\/p>\n<p>a u skute gospu celivaju:<\/p>\n<p>&#8222;Majko na\u0161a, gospo\u0111o carice,<\/p>\n<p>Ima l&#8217; koga na Kosovu \u017eiva?&#8220;<\/p>\n<p>Suze roni, gospa odgovara:<\/p>\n<p>&#8222;Udovice, \u017ealosne sestrice,<\/p>\n<p>na Kosovu \u017eiva nikog ne&#8217;ma,<\/p>\n<p>ve\u0107 kukajte kano kukavice,<\/p>\n<p>jer \u017ealosne udovice, sve smo kukavice!&#8220;<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong> (Jefimiji): \u0160ta je tu za ka\u017enjavanje?<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong> (tiho): \u010cekaj. (veziljama): Onu drugu!<\/p>\n<p><strong>Vezilje<\/strong>: Teodora saslu\u0161ala re\u010di,<\/p>\n<p>proli suze niz bijelo lice,<\/p>\n<p>ona ode svom bijelu dvoru<\/p>\n<p>kukaju\u0107i iz bijela grla:<\/p>\n<p>&#8222;Jao, jadna, ude sam ti sre\u0107e!<\/p>\n<p>Da se, jadna, za zelen bor vatim,<\/p>\n<p>i on bi se zelen osu\u0161io!&#8220;<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: I jo\u0161 onu drugu!<\/p>\n<p><strong>Vezilje<\/strong>: Pobratime moj,<\/p>\n<p>vi\u0161e pla\u010di nego poj!<\/p>\n<p>U mene je zla \u017eena,<\/p>\n<p>ime joj je Todora,<\/p>\n<p>svaki dan je jo\u0161 gora &#8211;<\/p>\n<p>tvoja lani umrije,<\/p>\n<p>pa te sunce ogrije!<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong> (pogleda Jefimiju): I \u0161ta ima jo\u0161?<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong> (veziljama): Onu sa \u0161arenim pticama.<\/p>\n<p><strong>Vezilje<\/strong>: Letile su \u0161arke ptice, perja \u0161arene<\/p>\n<p>Kud se kre\u0107e vjerna ljuba kneza Lazara.<\/p>\n<p>Oj!<\/p>\n<p>Besedi im vjerna ljuba kneza Lazara:<\/p>\n<p>&#8222;Boga vama \u0161arke ptice perja \u0161arene,<\/p>\n<p>Poletiste l&#8217; lake mlade od tog Kosova,<\/p>\n<p>I videste l&#8217; na Kosovu kneza Lazara?&#8220;<\/p>\n<p>Oj!<\/p>\n<p>Njojzi vele \u0161arke ptice perja \u0161arene:<\/p>\n<p>&#8222;Ako bi ga mi vidile, mi ga ne znamo!&#8220;<\/p>\n<p>Al&#8217; besedi vjerna ljuba kneza Lazara:<\/p>\n<p>Oj!<\/p>\n<p>&#8222;Na njemu je mor-dolama krojem do zemlje,<\/p>\n<p>a na glavi bjeli kalpak od bijele svile,<\/p>\n<p>za kalpakom paun-perje palo na ple\u0107i,<\/p>\n<p>a na nogu \u017eute \u010dizme, zlatne natkove;<\/p>\n<p>Oj!<\/p>\n<p>ako mi ga vi vidite, vi ga pozdrav&#8217;te &#8211;<\/p>\n<p>sinove sam i\u017eenila, svi su gospoda,<\/p>\n<p>a k\u0107eri sam razudala, sve su gospoje!&#8220;<\/p>\n<p>Oj!<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Lepo. Samo vi \u017eene pevajte. Femka, svima po pola nadnice na dana\u0161nju, i za danas ste zavr\u0161ile!<\/p>\n<p><strong>Vezilje<\/strong> (u glas, izlaze, vez ostaje preko stolica): Hvala!<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong> (vadi dve drvene \u010da\u0161e, naliva ne\u0161to u njih, obe ispiju): Morala si to \u010duti!<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Dokaz da su sve razumele, \u0161ta \u0107u. A sirotu Doricu ionako niko nikad nije razumeo.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Kod njih se mu\u010denik Lazar nije primio.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Nije za njih ni zami\u0161ljen. Njihova je Sveta Petka. Ni\u0161ta nismo pogre\u0161ile. Da sam bar sa rodbinom bila tako pametna!<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\">\u00a0Zatamnjenje<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><strong>III \u010din, tre\u0107a scena<\/strong><\/p>\n<p>Ista soba u dvoru<\/p>\n<p>Sa obe strane prolaze u\u017eurbane \u017eene sa belim platnom, neki komadi su krvavi.<\/p>\n<p>Sa dve strane ulaze Milica i Jefimija, sednu.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Vesti su dobre. Pobedili smo na Kosovu! Ovoga puta&#8230;<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Ima li mnogo mrtvih?<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Mnogo manje nego pre trinaest godina. Pokupili smo ranjene, i na\u0161e i njihove, bolnica je u ostavama. Koji njihovi pre\u017eive, po hleb u ruke, pa na jug, u Vu\u010ditrn. Neka ih isplate Brankovi\u0107i, koji su ih i poslali.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong> (postavi dve drvene \u010da\u0161e, sipa ne\u0161to u njih, obe piju): Froso, ja te ne prepoznajem.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Za\u0161to? \u0160to sam spremila vojsku za svoga sina, jer sam predvidela \u0161ta Brankovi\u0107i spremaju? \u0160to je moja Jelena poslala svoje da prate moga sina i njenog brata, i jo\u0161 skrivenu vojsku? \u0160to je Stefan sa\u010dekao \u0110ur\u0111a na Kosovu, skoro na istome mestu gde su im se o\u010devi borili protiv Ismaili\u0107ana? To je, Femka, posledica \u017eurbe i strasti Brankovi\u0107a, i nesposobnosti moje Mare da ih obuzda.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Ja ti ni\u0161ta ne zameram, do bratoubila\u010dke borbe je moralo do\u0107i, hteli su da ubiju Stefana&#8230;<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: I nije ni prvi, ni &#8211; bo\u017ee mi oprosti &#8211; poslednji put. Tukli su se na raznim stranama i na Rovinama, i kod Nikopolja. Moga Stevicu po\u0161tuju ismaili\u0107anski sultan, i car, i ne znam sve jo\u0161 ko od vladara, a \u0110ura\u0111 Brankovi\u0107 bi ba\u0161 njega da skine! Pred ono Kosovo sam poku\u0161ala da oca i mu\u017ea i bra\u0107u ovde zaustavim; sada sam spremala prolaz sinu i branila ga od onih sa kojima nisam mogla ni da govorim!<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Ne ka\u017eem, i ti i Jelena ste pisale Mari, i u Ljubostinju si je zvala. Ali ona je druga\u010dija&#8230;<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong> (nestrpljivo): Zato \u0161to \u017eenske pameti nema! Kako je Verica poduprla i spasla Stevicu, u sred sultanovog dvora? Da je Mara htela da sklapa savezni\u0161tvo i mir sa mnom, ona bi to jednom rukom uradila, da bi se oni njeni sinovi samo zgledali. Ali ona ih se boji kao \u0161to se bojala Vuka &#8211; i svake mu\u0161ke glave. I Lazara se bojala! \u0160ta Lazar ka\u017ee, sa majkom se ne raspravlja: tako se i udala za Vuka.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Froso, tvoja ljutnja me brine. Kad Stefan do\u0111e i stvari se smire, nije li vreme da odemo u Ljubostinju?<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Ne. Imamo jo\u0161 jedan posao. Na\u0111i i dovedi sve slepice i peva\u010dice koje zna\u0161, da sa njima razgovaramo. Nagovesti da \u0107e biti pla\u0107anja. I koja je jo\u0161 tu od onih vezilja.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Za\u0161to?<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong> (zajedljivo): Zato \u0161to &#8222;nova Korina&#8220; ne zna da napravi zaplet, peripetiju, lo\u0161 glas, kao \u0161to one umeju.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: O \u010demu sada? Lazar je u svim slu\u017ebama i molitvama, pesme su o njemu i o junacima, o carstvu nebeskom&#8230;<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Upravo to: nedostaje vrag, neprijatelj, izdajnik, Efijalt. O tome nismo mislile. Narod mora nekog da mrzi. Pa neka mrzi proklete Brankovi\u0107e, od izdajnika Vuka na Kosovu pa dalje.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Froso, to ne ide! Ima jo\u0161 toliko onih koji se se\u0107aju kakav je Vuk Brankovi\u0107 bio junak na Kosovu, i kako se posle do kraja nije predao Ismaili\u0107anima!<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Prepusti slepicama taj deo posla. Ko govori pesmu, dr\u017ei se\u0107anje za uzde.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Greh nam na du\u0161u zbog Vuka, ako ne zbog njegovih sinova.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Greh nam na du\u0161u i zbog Lazara, koji je umro zbog svoje gluposti, i jo\u0161 u smrt odveo ceo mu\u0161ki narod.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Ka\u017eem ti da te ne prepoznajem.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong> (iskapi \u010da\u0161u): Ne prepoznaje\u0161 sebe, Femka. Kad odemo u praznu Ljubostinju, zna\u0107emo da smo sve one silne \u017eene mi vratile u svet: to je bio na\u0161 posao. Pohvale i utehe, pisanje, putovanja, muke sa Savetom, muke sa Svetom Petkom, muke sa Marom i Teodorom, pa i ovo malo Kosovo, sve smo uradile, zavr\u0161ile. Jo\u0161 kletva na Brankovi\u0107e, pa \u0107u moliti svaki dan da umrem u snu. Zar nisi ponosna na sebe?<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Delom&#8230; a delom se kajem.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Dobro, uz kajanje \u0107e\u0161 bolje pisati. A meni oprosti \u0161to \u0107u se do kraja \u017eivota veseliti, kad god se setim!<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\">\u00a0Zatamnjenje<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><strong>\u00a0III \u010din, \u010detvrta scena<\/strong><\/p>\n<p>Na scenu izlazi jedna od vezilja, koja vodi slepu guslarku i nosi trono\u017eac; postavi trono\u017eac, pomogne guslarki da sedne, stoji pored nje.<\/p>\n<p><strong>Guslarka<\/strong> (uz gusle): Ma\u010de vojsku srpski knez Lazare:<\/p>\n<p>u Laze je silni Srbalj bio,<\/p>\n<p>sedamdeset i sedam iljada,<\/p>\n<p>pa razgone po Kosovu Turke,<\/p>\n<p>ne dadu se ni gledati Turkom,<\/p>\n<p>da kamoli bojak biti s Turci!<\/p>\n<p>Tad bi Laza nadvladao Turke &#8211;<\/p>\n<p>bog ubio Vuka Brankovi\u0107a,<\/p>\n<p>on izdade tasta na Kosovu!<\/p>\n<p>Tada Lazu nadvlada\u0161e Turci,<\/p>\n<p>i pogibe srpski knez Lazare,<\/p>\n<p>i njegova sva izgibe vojska,<\/p>\n<p>sedamdeset i sedam iljada!<\/p>\n<p>Sve je sveto i \u010destito bilo,<\/p>\n<p>i milome bogu pristupa\u010dno.<\/p>\n<p>Slepa guslarka ustane, \u017eena je odvede, nose\u0107i trono\u017eac.<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><strong>III \u010din, peta scena<\/strong><\/p>\n<p>Iste odaje. Stefan, o\u010dito umoran, sedi u ko\u0161ulji i hla\u010dama zavaljen na stolici, bosih nogu, Jefimija mu prinosi \u010da\u0161u, Milica mu platnom \u010disti \u010delo i grudi.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong> (iskapi \u010da\u0161u): Nikada ne bih pobedio \u0110ur\u0111a da nije bilo tvoje vojske, mati. Jelenine nije bilo dovoljno, a i zamorili su se, kao i ja, u putovanju od Zete: oni su bili samo da mene brane. Vesti znate, ali nisu sve za svakog, za ve\u010derom \u0107u ono \u0161to sledi Savetu i vlasteli. Vi morate imati u glavi ono \u0161to ja imam. Postao sam despot, to je za njih najva\u017enije. Car me je proglasio. Posle bitke kod Ankare smo svi, i ja, i Olivera, i Bajazit, postali Timur-Lenkovi zarobljenici. Mene je odmah pustio, bez otkupa, zbog juna\u0161tva u bitki i \u0161to sam odr\u017eao sve svoje vojnike. To isto treba da znaju, da me tri vladara po\u0161tuju. Sad ono \u0161to mi znamo: platio sam za Oliveru, moj posrednik je otkupljuje, do\u0107i \u0107e istim putem. Timur mi je odobrio, ali \u017eensku glavu ne pu\u0161ta odmah, i ne besplatno. Za nas je bolje da Olivera bude neko vreme kod Jelene: moju sestru ne\u0107e opanjkavati nekakvi Brankovi\u0107i &#8211; ona je samo za najvi\u0161e i najbolje. \u0160to Timur nije znao je Oliverin sin. Zato sam i po\u017eurio.<\/p>\n<p>(Milica tiho uzvikne)<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Uzeo sam dete, preneo ga u Carigrad, pa na la\u0111u. Ostao je kod Jelene, nisam ga smeo nositi u bitku i u planine.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong> (\u0161mrca, bri\u0161e o\u010di): Kako mi se zove unu\u010de?<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Ibrahim. Krsti\u0107emo ga kao Avrama. Car mi je ugovorio \u017eenu na Lezvosu, pa sam se tamo zaustavio na putu. Snaha ti se zove Eleni Gateluzzi. Jo\u0161 jedna Jelena&#8230;Kad ja uredim stvari, ona kre\u0107e sa Lezvosa, istim putem preko Jeleninih zemalja.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Stevice, da zidamo kulu za vas?<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Ne, \u010dekam kako \u0107e se pokazati ugarski kralj i \u0161ta mogu dobiti. Neka ne misli da \u0107u se zadovoljiti kne\u017eevinom i Kru\u0161evcem. Ima napu\u0161ten grad na u\u0161\u0107u Save i Dunava, to bih hteo da dobijem: boljeg polo\u017eaja nema &#8211; niko me ne mo\u017ee iznenaditi, ni iz ravnice, ni iz brda, ni sa reka. To je, mati, koliko god da dobijem za vazalstvo, deset puta ve\u0107e od tvoje i moje kne\u017eevine. Odande do Kru\u0161evca &#8211; \u010detiri dana puta, a sve je na\u0161e.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong> (polo\u017ei mu ruku na rame): Tvoje, sine, najzad.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Ti si uspela da sa\u010duva\u0161 i mene i kne\u017eevinu &#8211; sa Jefimijom. Na svakoj mojoj kruni i na sve\u010dnoj ode\u0107i \u0107u dati da se izveze EY i EY, epsilon-ipsilon, va\u0161a imena: Jefrosina i Jefimija.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong> (smeje se). Onda \u0107emo i kao velikoshimnice morati da izaberemo neke gr\u010dke Jejke za imena: Jevgenija za mene, recimo!<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Dok se ne re\u0161i moje dogovaranje sa ugarskim kraljem, \u010dekamo Oliveru, Eleni i Avrama, najbolje ovde. Savet treba da misli kako \u0107u se ustoli\u010diti ba\u0161 ovde, da im ne padne na pamet slizavanje sa Brankovi\u0107ima.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Ali ti se sada mora\u0161 pona\u0161ati plemenito sa Marom, da ohladi\u0161 \u0110ur\u0111a, a veruj mi, i svoga brata: Vuk je vatra, i bo\u017ee mi oprosti, nije mi najpametniji&#8230;<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Smislite poklone. Tu smo, kao da ostajemo doveka.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Dok \u010deka\u0161, spremaj se za vladanje: poka\u017ei se narodu, neka te zavole. Kad zatreba, samo idi u taj svoj novi grad. Nas dve \u0107emo ti pomo\u0107i, i do\u010dekati \u017eene, i sve &#8211; ali u Ljubostinji. Zavr\u0161ile smo ovde.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Vas dve bi u Ljubostinju? Ti si ju i izgradila. Ja \u0107u graditi bli\u017ee velikim rekama, ako sve ovo uspe.<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Sinu tvoje majke mora uspeti.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong> (ustaje, obla\u010di sve\u010danu dolamu koju mu dodaju, ure\u0111uje kosu): \u0160ta smo mi to uradili? Od oca smo na\u010dinili ikonu, od bitke na Kosovu upotrebljivu pri\u010du, kako nam zatreba, doneli smo bugarsku sveticu za utehu; ja sam dobio vladarski polo\u017eaj od turskog sultana, despotat od cara, sad \u0107u mo\u017eda dobiti i kraljevstvo od ugarskog kralja. Sestre su mi udate za sve okolne vladare. Upravo sam svog sestri\u0107a pobedio na istom Kosovu polju, mladi brat Vuk ve\u0107 nabira nos kad me vidi. Ko smo to mi, \u0161ta je ova na\u0161a dr\u017eava?<\/p>\n<p>(Stefan pokrije lice rukama, padne natrag na stolicu, kao da pla\u010de).<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong> (pogleda se sa Jefimijom, nagne se prema njemu): Mi smo, Stevice, za razliku od tvog oca, jo\u0161 \u017eivi, i za razliku od isto tako \u017eivih Brankovi\u0107a, trgujemo sa svima, putujemo kuda god ho\u0107emo i moramo, \u010ditamo i pi\u0161emo; ti zna\u0161 sve \u0161to se nadaleko de\u0161ava, govori\u0161 jezike svih suseda, pa jo\u0161 i Mletaka, na\u010ditan si i u\u010den, i na sve to dobar ratnik. Koliko \u0107e\u0161 jo\u0161 dvorova ti posetiti, \u0161ta \u0107e\u0161 sve videti! Jeste, iza\u0111i na reke i ravnicu, Stevice, i treba! Dosta vi\u0161e ovih zatvorenih dolina i brda, iza svakog brda po jedan zlobiv sestri\u0107! Ova mala bitka na Kosovu za nas u ovoj odaji zna\u010di samo da ta\u010dno znamo \u0161ta su bitke i rat: krv, smrt, i ni\u0161ta vi\u0161e. Ulazimo samo ako je nu\u017eno, ne ni zbog boga ni nebeske slave, nego da pre\u017eivimo. Lazarovo Kosovo je moralo da bude smrt za ceo narod, pa nije bilo: mi smo pre-\u017ei-ve-li. Tvoj je otac dobio vlast preko svog oca, sluge Du\u0161anovog, ni od roda, ni od slave. Ti si bar dobio vlast od tri velika &#8211; najve\u0107a &#8211; vladara, svaki put svojom zaslugom.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong> (\u0161mrca): Tvojom i Jefimijinom.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Svejedno, u tvoje de\u010dije ime.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: I ne boji\u0161 se \u0161ta \u0107e da ti ka\u017ee Lazar na drugome svetu?<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Ako se opametio, a to bi morao ako ho\u0107e da postane svetac, onda ni\u0161ta. Samo smo mu pomogli u tome &#8211; tako ga tamo i ne\u0107u vi\u0111ati, jer je ve\u0107 oti\u0161ao u sveta\u010dko nebo. A ako dok ja ne umrem ne postane svetac, onda \u0107e on be\u017eati po raju od mene, ne ja od njega.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong> (Jefimiji): Na\u0161a majka nije mnogo napredovala u teologiji&#8230;<\/p>\n<p>(Jefimija se krsti).<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: Tebe, Stevice, jo\u0161 ne\u0161to mu\u010di. Mo\u017ee\u0161 li meni re\u0107i? Od Femke ni\u0161ta ne krijem, a pametnija je od tebe i mene zajedno.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong> (otire o\u010di): A \u0161ta sam ja, ako mu\u0161kosti nemam?<\/p>\n<p><strong>Jefimija<\/strong>: Za sve raste biljka!<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong> (prolazi mu rukom kroz kosu): To kralju i ne treba. Rodila sam osmoro Lazaru, pa znam. Svi ste njegovi, ali sa mu\u0161ko\u0161\u0107u to nema mnogo veze. Ima lekova, ima &#8211; kako treba sa suprugom. Ima&#8230;Avram.<\/p>\n<p>Svi se zgledaju, \u0107ute za trenutak.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Kako je Bajazit pogre\u0161io! Trebalo je tebe da uzme, ne u harem nego za vezirku: danas bi bio ne zarobljen, nego jo\u0161 mo\u0107niji, a ja ne bih od svakog susednog vladara morao da tra\u017eim potvrdu za ono \u0161to ve\u0107 imam, nego samo od jednog.<\/p>\n<p><strong>Milica<\/strong>: To je zato \u0161to mu\u0161kima pamet ne sedi stalno u glavi, nego se seli&#8230;<\/p>\n<p>(Jefimija se krsti, svi se po\u010dnu smejati).<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong> (ustaje): Mati vladarko, teto savetnice, hajde da im poka\u017eemo ko smo.<\/p>\n<p>Odlaze, zagrljeni. Tek kada napravi nekoliko koraka, vidi se da Stefan \u0161epa.<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><strong>IV \u010din, prva scena<\/strong><\/p>\n<p>Soba u beogradskome dvoru Stefana Lazarevi\u0107a. Police sa svitcima i stalak za knjigu i pisanje sa perima i posudom za mastilo, vi\u0161e draperija, le\u017eaj sa tkaninama i jastucima. Mali mangal sa vatrom. Na stolu bakreni kondir, \u010da\u0161e, korpa sa vo\u0107em, jabuke i gro\u017e\u0111e. Dve stolice sa naslonom za ruke.<\/p>\n<p>Olivera polule\u017ee\u0107i na le\u017eaju, naslonjena na lakat. Stefan stoji i pi\u0161e gu\u0161\u010dijim perom na svitak na stalku. Petar \u0160pata sedi u stolici.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong> (zaka\u0161lje se, pa \u010dita sa lista, gledaju\u0107i u Petra):<\/p>\n<p>\u010cujte ovo: najsla\u0111em, najljubaznijem,<\/p>\n<p>i nerazdvojnom srca mog,<\/p>\n<p>sugubo \u017eeljenom, i mnogo,<\/p>\n<p>premudro\u0161\u0107u obilnom,<\/p>\n<p>carstva mog iskrenome<\/p>\n<p>(ime rekav\u0161i),<\/p>\n<p>ljubazan u Gospodu celov,<\/p>\n<p>i neoskudno s njim<\/p>\n<p>milosti na\u0161e darovanje.<\/p>\n<p>(napravi pauzu, okrene se Oliveri)<\/p>\n<p>Leto i vesnu Gospod sazda,<\/p>\n<p>\u0161to i psalmopevac kaza,<\/p>\n<p>krasote u njima mnoge,<\/p>\n<p>pticama brzo, veselja puno preletanje,<\/p>\n<p>i gorama vrhove,<\/p>\n<p>i poljima \u0161irine;<\/p>\n<p>vazduha tankog<\/p>\n<p>divotnim nekim<\/p>\n<p>glasima ogla\u0161enje;<\/p>\n<p>i zemaljske daronosne<\/p>\n<p>mirisnog cveta, i travonosne;<\/p>\n<p>no i \u010dovekove biti same<\/p>\n<p>obnovu i razigranje<\/p>\n<p>dostojno ko da iska\u017ee?<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong> (zatap\u0161e rukama): Pa ti si novi Omar Hajam, Nizami, i koliko ih je god najve\u0107ih pesnika!<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong> (opet gleda Petra): Ali sve ovo<\/p>\n<p>i \u010dudodela Bo\u017eja ina,<\/p>\n<p>\u0161to ni o\u0161trovidni um sagledati ne mo\u017ee,<\/p>\n<p>ljubav sve prevashodi, &#8211;<\/p>\n<p>jer ljubav je Bog,<\/p>\n<p>kao \u0161to re\u010de Jovan Gromovnik.<\/p>\n<p><strong>Olivera i Petar<\/strong> (pevu\u0161e): Juno\u0161e i deve,<\/p>\n<p>ljubavi prikladni,<\/p>\n<p>ljubav uzljubite&#8230;.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong> (sve\u010dano, sa dignutim prstom): &#8230;al&#8217; pravo i nezazorno,<\/p>\n<p>mladi\u0107stvo da ne povredite i devstvo,<\/p>\n<p>bo\u017eanstvenome \u010dim na\u0161e<\/p>\n<p>prijanja bi\u0107e,<\/p>\n<p>bo\u017eanstveno da ne uznedoguje.<\/p>\n<p>Jer Apostol re\u010de,<\/p>\n<p>Bo\u017ejega Svetoga Duha ne rastu\u017eujte,<\/p>\n<p>znamenje \u0161to javno njime<\/p>\n<p>dobiste u kr\u0161tenju.<\/p>\n<p><strong>Petar<\/strong> (nastavlja): Zajedno bejasmo, drug drugu blizu,<\/p>\n<p>Il&#8217; telom ili duhom,<\/p>\n<p>no da li gore razdvoji\u0161e nas,<\/p>\n<p>da li reke,<\/p>\n<p>David da re\u010de: &#8220; Gore Gelvujske,<\/p>\n<p>da\u017ed da vas ne si\u0111e, ni rosa,<\/p>\n<p>Saula jer ne sa\u010duvaste,<\/p>\n<p>ni Jonastana?&#8220;<\/p>\n<p>O bezloblja Davidova,<\/p>\n<p>\u010dujte, carevi, \u010dujte,<\/p>\n<p>Saula li oplakuje\u0161, na\u0111eni?<\/p>\n<p>Jer na\u0111oh, re\u010de Bog,<\/p>\n<p>\u010coveka po srcu mojemu.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Vetri da sukobe se s rekama, i da isu\u0161e,<\/p>\n<p>kao za Mojsija more,<\/p>\n<p>sudije kao za Isusa,<\/p>\n<p>\u0107ivota radi Jordan.<\/p>\n<p>I snova da sastavimo se,<\/p>\n<p>i snova u Hristu da sjedinimo se,<\/p>\n<p>samome tom,<\/p>\n<p>kome slava sa Ocem<\/p>\n<p>i sa Duhom Svetim<\/p>\n<p>u beskraj na veke,<\/p>\n<p>amin.<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: &#8222;Ime rekav\u0161i&#8220; dakle mo\u017ee\u0161 da upotrebi\u0161 za razne kada se uka\u017ee potreba &#8211; recimo za Vuka.<\/p>\n<p><strong>Petar<\/strong>: Olivera je odmah \u010dula poeziju, premda je to proza, obi\u010dan retori\u010dki podsticaj. Za mene svaka proza najbolje zvu\u010di na latinskom.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Spajao sam molitvu sa ljubavnim pozivom, u glavi sam prevodio sa gr\u010dkog, vi\u0161e nego \u0161to sam pisao.<\/p>\n<p><strong>Petar<\/strong>: Deo koji je Oliveru podsetio na persijske pesnike &#8211; da li podse\u0107a i na jezik?<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: Da, premda ne razlikujem mnogo: u\u010dila sam napamet ljubavne pesme, to svaka supruga mora da zna. Bajazit ih je znao na stotine.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: A sada, ne\u0161to lak\u0161e. Preveo sam sa latinskog pesmu o ma\u010dku, koju je napisao neki hibernijski monah, davno, mnogo pre shizme. I latinski je prevod, sa njegovog jezika. Prijatelj mi je prepisao u manastiru preko Drave. Tamo je taj monah zavr\u0161io \u017eivot i za sobom pustio rukopise, knjige, i sve\u0161\u010dicu u kojoj je ve\u017ebao latinski i nema\u010dki. Da li je sa sobom doveo ma\u010dka iz Hibernije, ili je prihvatio nekog prekodravskog? Ovo drugo, \u010dini mi se. A vi \u0107ete prepoznati lik koji je ovde zaslu\u017eio prevod.<\/p>\n<p>Petar i Olivera zatap\u0161u rukama.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Ja i Debeli Bora, moj beli ma\u010dak<\/p>\n<p>Imamo sli\u010dan \u017eivotni zadatak:<\/p>\n<p>U lovljenju mi\u0161eva on kazuje mo\u0107<\/p>\n<p>U lovljenju re\u010di ja sedim celu no\u0107.<\/p>\n<p>Bolje je s knjigom i s perom u ruci<\/p>\n<p>Nego sa ljudima u svetskoj halabuci.<\/p>\n<p>Bora me ne\u0107e prezreti zbog toga,<\/p>\n<p>Jer ni\u0161ta milije od zanata svoga.<\/p>\n<p>Kakva je radost videti nas dvoje,<\/p>\n<p>Kad sre\u0107no radimo, i to svako svoje.<\/p>\n<p>Sedimo kod ku\u0107e i samo gledamo<\/p>\n<p>Kako da se umnom veselju predamo.<\/p>\n<p>\u010cesto se desi da mi\u0161 zaluta<\/p>\n<p>Junaku Bori do krznenih skuta.<\/p>\n<p>\u010cesto se desi da moj um dok plovi,<\/p>\n<p>U mre\u017eu zna\u010denja ne\u0161to ulovi.<\/p>\n<p>On se ponekad u zid zagleda,<\/p>\n<p>Okom divljim, o\u0161trim i lukavim.<\/p>\n<p>I moja se skromna mudrost zaleta<\/p>\n<p>U zid znanja, pa se udarim.<\/p>\n<p>Kad mi\u0161 iz rupe proviri,<\/p>\n<p>Kako se Bora sre\u0107no primiri!<\/p>\n<p>I koju sre\u0107u ja do\u017eivljavam,<\/p>\n<p>Kad razre\u0161im sumnju, koju obo\u017eavam!<\/p>\n<p>Tako u miru mi radimo posao svoj,<\/p>\n<p>Ja i Debeli Bora, ma\u010dak moj.<\/p>\n<p>Smisao nalazimo samo u radu,<\/p>\n<p>Svako u svome, da nas dani ne ukradu.<\/p>\n<p>Od ve\u017ebe je nastalo savr\u0161enstvo:<\/p>\n<p>Bora je pravo ma\u010dje bla\u017eenstvo.<\/p>\n<p>Danju i no\u0107u, mudrost mi sti\u010de spretnost,<\/p>\n<p>Da pretvara mra\u010dnja\u0161tvo u svetlost.<\/p>\n<p>(Petar i Olivera se glasno smeju, Olivera pada u smehu na postelju).<\/p>\n<p>(Ulazi Eleni Gateluzzi).<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Hriso mu, thelis na su diavaso kati? (na gr\u010dkom: &#8222;Zlato moje, ho\u0107e\u0161 da ti ne\u0161to pro\u010ditam?&#8220;)<\/p>\n<p><strong>Eleni<\/strong>: Eho fovero ponokefalo. Do&#8217; de testa! (na gr\u010dkom: &#8222;Imam groznu glavobolju!&#8220;, i na \u0111enovskom dijalektu).<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong> (obgrli joj ramena): Am\u00e9 (&#8222;med&#8220;, na \u0111enovskom dijalektu).<\/p>\n<p><strong>Eleni<\/strong>: Ta m\u00e6 lengua (&#8222;na mom jeziku&#8220;): bon figgeu (&#8222;dobar sin\u010di\u0107&#8220; na \u0111enovskom dijalektu).<\/p>\n<p><strong>Petar<\/strong>: A veitar e l&#8217;\u00eauio vegnan de longo a galla (&#8222;Istina i ulje su oduvek teku\u0107i&#8220; na \u0111enovskom dijalektu).<\/p>\n<p><strong>Eleni<\/strong> (sedne na le\u017eaj do Olivere): Moze.<\/p>\n<p>(Petar svima sipa vino u \u010da\u0161e).<\/p>\n<p><strong>Eleni<\/strong> (ispije vino, odahne zvu\u010dno): Idi kalitera ime (na gr\u010dkom: &#8222;Ve\u0107 sam bolje&#8220;). Kako knizvenost?<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong> (smeje se): Halja! (na gr\u010dkom: &#8222;Propalo!&#8220;).<\/p>\n<p><strong>Eleni<\/strong>: Ne veruje. Uzme Olivera?<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: Uvek, psihula mu (na gr\u010dkom: &#8222;Du\u0161ice moja&#8220;). \u0160ta ti treba?<\/p>\n<p><strong>Eleni<\/strong>: Ruho popravi.<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong> (ustane, povede Eleni). Odosmo nas dve za ruhom.<\/p>\n<p>(Olivera i Eleni izlaze).<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong> (seda u drugu stolicu i polako ispija \u010da\u0161u): Mislim da ti jo\u0161 jedini ne zna\u0161 pri\u010du o Eleninom ocu.<\/p>\n<p><strong>Petar<\/strong> (odmahne glavom): Mleta\u010dka politika? Lezvijski obi\u010daji?<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Ne, nego kako je umro.<\/p>\n<p><strong>Petar<\/strong>: Ne znam.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Ujela ga je \u0161korpija u gornjoj odaji. \u010covek je povikao, svi dvorani hrupili kod njega: pod se slomio, i svi su pali u donju odaju. Od te\u017eine njihove, ne od \u0161korpije, umre Gateluzzi na licu mesta.<\/p>\n<p>(Stefan jedva zavr\u0161ava re\u010di od smeha, Petar se smeje, obojica na kraju urlaju od smeha).<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong> (vra\u0107a dah): Pri\u010da je tako luda, da se posvuda ra\u0161irila: pred kratkim sam \u010duo ne\u0161to sli\u010dno, samo izmenjeno, jer ovde nema \u0161korpija.<\/p>\n<p><strong>Petar<\/strong> (otire o\u010di). U Bosni je jo\u0161 nema.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Sirota moja Eleni. Nikada ne spominje oca, boji se da neko ne po\u010dne da se smeje.<\/p>\n<p><strong>Petar<\/strong>: Nije nikada za\u017eelela da poseti svoj kraj?<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Nikada: ona je moja najvernija Beogra\u0111anka. \u010cim zaduva, Olivera se pokupi pa ide Jeleni i svome sinu u Dubrovnik ili na Skadar, i nema je sve dok jabuke ne procvetaju. A Eleni, \u0161to vi\u0161e duva i zavija po hodnicima, sve je sre\u0107nija u svojim vunenim ogrta\u010dima. Kad padne sneg, sve gleda da na\u0111e neku decu, pa da iza\u0111e i da se igra sa njima.<\/p>\n<p><strong>Petar<\/strong>: Smeta li joj \u0161to nema svojih?<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Ne pokazuje. Ima ona svoje prijateljice, ve\u0107inom monahinje. A i Olivera je sa njom tako blaga i dobra&#8230;<\/p>\n<p><strong>Petar<\/strong>: Ina\u010de nije?<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong> (osmehne se): Svakoga koga sam mislio da prive\u017eem preko nje je odbila.<\/p>\n<p><strong>Petar<\/strong>: Mudra je Olivera. Strah od carske udovice ti je korisniji od bilo kojeg njenog braka.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Da pre\u0111emo na na\u0161e stvari&#8230;<\/p>\n<p><strong>Petar<\/strong>: Dashuria ime (na albanskom: &#8222;Ljubavi moja&#8220;).<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Gjuha e dashuris\u00eb (na albanskom: &#8222;Slovo ljubve &#8211; govor o ljubavi&#8220;).<\/p>\n<p>(Izmene dugi pogled).<\/p>\n<p><strong>Petar<\/strong>: Naseljavanje Kosova je dug i te\u017eak posao. Ali ako uspe, uticaj Brankovi\u0107a bio bi uni\u0161ten. Samo to zna\u010di da bi moji doseljenici mogli u budu\u0107nosti preuzeti veru Ismaili\u0107ana.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Preuze\u0107e je svakako. No vi i dalje mo\u017eete da ih dr\u017eite na novoj zemlji, posebno ako je budete pravedno razdeljivali.<\/p>\n<p><strong>Petar<\/strong>: Ako upotrebimo prave veze me\u0111u plemenima, mo\u017eda.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Na te krajeve ja vi\u0161e ne ra\u010dunam, posebno otkako kraljevi\u0107a Marka vi\u0161e nema u Prilepu. Kada budu dovoljno oslabljeni, Brankovi\u0107i mogu postati najbolja potpora. Sa Ismaili\u0107anima sam se uvek dobro snalazio. A caru i Carigradu su izbrojani dani. Budu\u0107nost moga despotata je ovde, prema Severu i Zapadu.<\/p>\n<p><strong>Petar<\/strong>: Ne boji\u0161 se da \u0107e\u0161 ba\u0161 tu najvi\u0161e zasmetati Ismaili\u0107anima, kada za\u017eele da krenu u tome pravcu?<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Jo\u0161 dugo ne\u0107e. Pobedili smo krsta\u0161e zajedno sa sultanom kod Nikopolja, ali je strah ostao: niko ne mo\u017ee da pokrene takvu silu, sa novim oru\u017ejem, sa toliko metala &#8211; sem sa Severa i Zapada.<\/p>\n<p><strong>Petar<\/strong>: Sve se to zna u Bursi. Nemoj podcenjivati Ismaili\u0107ane.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Nikada. Ali \u0161to im je udobnije izme\u0111u Soluna i Kosova, to sam ja bezbedniji.<\/p>\n<p><strong>Petar<\/strong>: Ti zapravo ra\u010duna\u0161 da \u0107e albansku vlastelu Ismaili\u0107ani pokoriti kao i srpsku.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Za du\u017ee vremena, svakako, i bez velikih bitaka.<\/p>\n<p><strong>Petar<\/strong>: A \u0161ta \u0107u ja?<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong> (ne\u017eno): Ja bih te najradije imao ovde, pa da putuje\u0161 do Mletaka, do Be\u010da, do Budima, do Bosne i Dubrovnika, i da mi ure\u0111uje\u0161 poslove. Mudrijeg i boljeg nemam do tebe.<\/p>\n<p><strong>Petar<\/strong>: Mora\u0107u prvo do Arte, pa da po\u010dnem da pripremam naseljavanje &#8211; a onda je svakako bolje da pobegnem k tebi.<\/p>\n<p>(Petar ustane, sagne se prema Stefanu i poljubi ga u \u010delo).<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong> (dr\u017ee\u0107i ga za ruku): Sa\u010dekaj malo, pa putuj sa Oliverom do Skadra.<\/p>\n<p><strong>Petar<\/strong>: Dogovoreno. (gleda kroz okno) Nigde jo\u0161 nisam video tako lepu jesen kao ovde.<\/p>\n<p>(Ulazi Olivera).<\/p>\n<p><strong>Petar<\/strong>: Idem na Petkinu kulu, da gledam zalazak sunca.<\/p>\n<p>(Petar izlazi).<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong> (gleda za njim, pa se okrene Stefanu): I?<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong> (slegne ramenima): On je jedini koga volim sem vas, moje porodice.<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong> (sedne na le\u017eaj): Nisam novak, Stefane. Persijska ljubavna poezija &#8211; sve su pesme o mladi\u0107ima.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Petar nije mladi\u0107. Ravan je meni u svakom pogledu, i sam se odlu\u010duje.<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: Sre\u0107an si ti sa Eleni. Sem glavobolja, njoj je sve lepo.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong> (nasmeje se): A kako je sa Bajazitom i persijskom ljubavnom poezijom?<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: Dvorsko vaspitanje, ni\u0161ta vi\u0161e. \u017dene su mu bile dra\u017ee.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: I to ti nije smetalo?<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: Ja sam bila jedina sa ljubavlju &#8211; i vinom. Sa mnom je nau\u010dio da pije, u\u017eiva, i ostane trezan. Bili smo prijatelji koji se vole.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Onda mora\u0161 razumeti mene i Petra.<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: Sa mnom je jednostavno: Avramov obraz, Bajazitov meki potiljak, beli ma\u010dak koji mi prede u krilu, Elenina podlaktica, Petrov glas kada govori tiho&#8230;samo neka je toplo i prijatno.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong> (smeje se): Uvek si ti u porodici bila jedini pravi kinik, i skeptik, i epikurovac.<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong> (smeje se): Isihast sigurno nisam!<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: I nisi posle Bajazita nikoga po\u017eelela?<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: Veruj mi, nisam.Trinaest godina bezbri\u017enog milovanja, jedan sin, \u0161ta \u017eena drugo da tra\u017ei? No ako stvarno zatreba, ja sam tu da ti pomognem &#8211; i novom udajom. Premda mi je ovde najlep\u0161e.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong> (nasmeje se): Pa ipak mi pobegne\u0161 svake zime!<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: Moram biti sa Avramom: zimogro\u017eljiv je na oca. Kad jo\u0161 malo poraste&#8230;I nije naravno samo Avram. Kod Jelene nije rasko\u0161no kao ovde, i kad im zaduva bura, najbolje se uvu\u0107i u postelju sa sedam pokriva\u010da. Ali ne traje dugo, a onda kao gu\u0161terice sedimo satima na suncu i gledamo more. Tamo miri\u0161i sasvim druga\u010dije nego ovde: toliko, da mi se razum pomuti, i u stanju sam da satima slu\u0161am Jelenine teolo\u0161ke rasprave!<\/p>\n<p>(Oboje se smeju).<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: A onda, kad mirta odcveta i po\u010dnu vru\u0107ine, uzmem \u0161ta god mogu da ponesem od Jelene &#8211; trave, cve\u0107e, su\u0161eno vo\u0107e, med, ulje, vino za lek, i krenem nazad, brodom do Stona pa kroz bosanske magle i ponegde jo\u0161 sneg. Otkako je sa drugim mu\u017eem, sve je Jelenino i tvoje do Beograda. Skoro da je zadovoljstvo putovati. I nigde dvora kao u Beogradu! Uredio si mi odaje kao u Bursi.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Ne mu\u010de te vi\u0161e no\u0107ne more?<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: Skoro da ne. Bar ne sanjam talase oko Tenarona&#8230;<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Ni Timura?<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: \u0160ta ti je? Starac je bio, ni\u0161ta nije mogao &#8211; sem da mu\u010di Bajazita do smrti.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Mislim da smo se ti i ja spasli samo zato \u0161to sam ve\u0107 bio \u0161epav. I on je \u0161epao, jo\u0161 vi\u0161e od mene. Na rastanku mi je dao \u0161tap sa srebrnom lavljom glavom: bacio sam ga u more pred Lezvosom, da prevarim verenicu.Tamo su me sa konja spustili u nosiljku, nisam ni jedanput ustao. Tek kada je do\u0161la videla me je kako hodam &#8211; ali tada sam ve\u0107 bio vitez Zmajevog reda, i despot sa dosta zemalja, i Beograd je ve\u0107 bio grad.<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: To sa \u0161tapom mi nisi nikad ispri\u010dao.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Posle mi vi\u0161e nije izgledalo va\u017eno, Avrama sam imao, Ajdan je uspeo da te otkupi. A Eleni sam uspeo prevariti!<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong> (smeje se): I nije jedina, moj mali braco!<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Kakva majka, takav sin!<\/p>\n<p>(Oboje za\u0107ute).<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: Uskoro \u0107e biti peta godi\u0161njica. Mogli bismo do Ljubostinje, pre nego \u0161to krenem. A i Jefimiji je skoro godina dana.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Niko od vladara koje znam u\u017eivo ili iz istorije nije bio kao ona: izvu\u0107i kne\u017eevinu kad izgleda da \u0107e biti prega\u017eena, dati \u017eenama utehu, dr\u017eati vlasteline na uzdi, svoj svojoj deci dati cela kraljevstva&#8230; Prezirala je oca i njegovu vladavinu, i kako je gurnuo kne\u017eevinu u propast, pa je ipak od njega napravila mu\u010denika i sveca, jer je to bilo korisno za vlast. I umela je da pi\u0161e, i to kako, i jo\u0161 je vodila svoje zamisli pomo\u0107u slepica, i uop\u0161te \u017eena. Izmislila je mit o Kosovu, la\u017enu pri\u010du o Kosovu, \u0161to je Brankovi\u0107ima vi\u0161e \u0161tetilo nego pravi poraz na Kosovu &#8211; onaj drugi&#8230;Na\u0161a majka je ostvarila ginekokratiju! Ona i Jefimija putuju, prvo da mene spasavaju u Seru i u Bursi, pa onda u Trnovo po Svetu Petku: ne znam vladarku, sem Kleopatre, mo\u017eda Zenobije, koja bi tako ne\u0161to uradila. \u010cuda su pravile, a jo\u0161 dugo ih ne\u0107e proglasiti sveticama!<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: Dorica, Dragica, Jelica, Marica, Verica, Stevica: sve nas je &#8222;icala&#8220;, sem Dobrivoja, prvog, i Vuka, zadnjeg. Jefimija je pri\u010dala da je zadnju godinu jo\u0161 samo za Dobrivoja molila i sa njim se razgovarala.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Du\u0161a mi je mirna, nikad je nismo izdali. Sama se povukla, kad je htela. Sve me je nau\u010dila: da je najlo\u0161iji mir bolji od izvrsnog rata, da su \u017eene uvek va\u017ene, a najva\u017enije kada je gusto, da se od zlih pismenih mo\u017ee\u0161 odbraniti jedino ako je mnogo pismenih&#8230;da sve \u0161to ho\u0107e\u0161 da utvrdi\u0161, mora\u0161 staviti u neku pesmu ili pri\u010du.<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: Nikad nas nije udarila, sve je razumela, do kuhinje i do postelje. I nije dala da nas kao decu mu\u010de monasi: dok su nas u\u010dili, svaki \u010das bi pomolila glavu da vidi \u0161ta radimo. Kad sam bila mala, od tamjana mi se vrtelo u glavi: njena odluka, uz veliko o\u010devo gun\u0111anje, bila je da ne idem u crkvu.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Mora\u0107u samo o njoj da napi\u0161em knjigu.<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: I drugu, o tvojoj vladavini.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong> (smeje se): To neka rade drugi, plati\u0107u im &#8211; ba\u0161 kao i na\u0161a mati.<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: \u0160ta bi ti, Stefane, jo\u0161 hteo da uradi\u0161?<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Nepristojno pitanje.<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: Ne, ne \u0161alim se. I nije pitanje za Aleksandra Velikog, nego za tebe.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Da bude\u0161 sa mnom, koliko ho\u0107e\u0161: jer ti si svetlost ovoga dvora.<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: Obe\u0107avam, svako leto, dok Avram ne oja\u010da, a onda stalno. U\u0161tede\u0107e\u0161 na svetiljkama. A sad, ozbiljno: \u0161ta jo\u0161 despot \u017eeli da uradi u zemnom \u017eivotu?<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Jesi li to pitala i Bajazita?<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: Naravno: \u017eeleo je da dr\u017ei Afriku do izvora Nila, Evropu do poljskih zemalja &#8211; do Kijeva, i da Bursa bude centar sveta.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong> (smeje se): Ja sam mnogo skromniji od \u010doveka tvog \u017eivota. Meni se, Olivera, dopada ravnica. Odavde se otvara na tri strane. Iza ostrva i mo\u010dvara, sa druge strane reka, je najplodnija zemlja, bez \u0161uma. Ja dr\u017eim samo rubove. \u017deleo bih da se pove\u017eem u savezni\u0161tvu ili da se orodim sa ugarskim i hrvatskim porodicama, pa i dalje, sve do Nemaca, sa Celjanima. I sa Poljacima, i sa Bugarima &#8211; pa nemamo k\u0107eri, kao \u0161to ih je imala na\u0161a majka. Sin mi ne nedostaje. Sa k\u0107erkama se ja\u010da dr\u017eava. \u0160ta bih ja da nije bilo mojih sestara?<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: Sada si ba\u0161 preterao: sa tri zeta si vodio rat, a da ti sestre nisu ni glasa od sebe pustile!<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Ni\u0161ta im ne zameram: uvek sam ih mogao iskoristiti, ve\u0107 samo kada bih ih pomenuo.<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: I prepustio bi Jug?<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Ve\u0107 je izgubljen. Samo neka je \u0161to du\u017ee miran. Kru\u0161evac neka bude grani\u010dna odbrana. Budu\u0107nost je u rudama, dakle i u Bosni &#8211; i u prolazu do mora. Da bog po\u017eivi Jelenu, nema bolje saveznice od nje. I Mle\u010dani me zbog nje uzimaju ozbiljno.<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: Ne bi se ni sa kim tukao?<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Za\u0161to? Savezni\u0161tvo treba odr\u017eavati ve\u0107 zbog Ismaili\u0107ana, a donelo bi i ina\u010de samo koristi. Zamisli trgovinu, sve \u0161to mo\u017ee da se iz tih krajeva prodaje, pa razmenu: novac, porezi, carina, propisi, to su temelji vladavine. Putovanja, po sigurnim putevima, stanice, glasnike: da se niko ne probudi ujutro misle\u0107i prvo u koju \u0107e be\u017eaniju. I \u0161ta bi se jo\u0161 sve dobilo sa Zapada! Knjige, recimo! Pa slike i slikare, tkanine, \u0161arena okna&#8230;barut, najbolji kova\u010di, bolja vina&#8230;na\u0161i graditelji spolja, njihovi iznutra; pokriva\u010d od gu\u0161\u010dijeg perja, stvar za kralja &#8211; probao sam u Budimu; pa turska kupatila, za moja bolna krsta. A sa druge strane bih privukao \u0161to vi\u0161e u\u010denih iz Carigrada, iz Monemvasije, iz Smirne, da se nasele kod nas. Sada uglavnom odnose knjige i ikone preko Jadrana, Mle\u010danima i Firentincima. Izme\u0111u Petkine kule i tvoga dvora bih sagradio dugu zgradu, samo za knjige i u\u010denje, i \u0161kole slikanja, a dole u prizemlju tka\u010dnice, i sobe za vezilje, i radionice za tesare, i kamenoresce&#8230;<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong> (smeje se): Pa kako \u0107e ti gore \u010ditati i pisati ako dole lupaju o kamen i drvo?<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Eto vidi\u0161 za\u0161to ne mogu bez tebe! Sazida\u0107u sa druge strane padine sve te radionice, da gledaju na Dunav.<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: A \u0161ta \u0107e\u0161 sa \u0161kolom u Manasiji?<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: To neka bude priprema za ovo \u0161to \u0107u imati u Beogradu. Tamo prepisuju knjige, u Beogradu ih \u010ditaju i tuma\u010de. Na\u0107i \u0107u jo\u0161 nekog mudraca u Solunu, oko Ohrida, u Epiru, u Trnovu, koji jo\u0161 nije pobegao preko Jadrana, pa da samo misle i pi\u0161u. I pri\u010daju: neka se iz vrtova \u010duje njihovo prepiranje.<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: Kako \u0107e\u0161 sa crkvama? Ako niko drugi ne\u0107e, one \u0107e ti stalno izazivati ratove.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Te\u0161ko pitanje, ali imam mogu\u0107no, jo\u0161 te\u017ee re\u0161enje: zamisli da se svim crkvama da dozvola da \u0161ire veru po svim mojim krajevima! Kako je to stvar moje vlasti, nasilje je isklju\u010deno, i niko nema prednosti.<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: Za to bi morao imati mnogo vi\u0161e mo\u0107i.<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Ako pridobijem savezni\u0161tva&#8230;<\/p>\n<p><strong>Olivera<\/strong>: I \u0161ta misli\u0161, koja bi vera u tome slu\u010daju imala najvi\u0161e uspeha?<\/p>\n<p><strong>Stefan<\/strong>: Po onome \u0161to ja znam, ona koja u zemnom \u017eivotu nudi boljitak i sre\u0107u, i bar malo jednakosti &#8211; bogumili, Ismaili\u0107ani. I izvesno bih dugo, dugo \u010dekao da postanem svetac&#8230;<\/p>\n<p>Oboje se smeju, ustanu, zagrljeni ostaju gledaju\u0107i kroz okno, okrenuti le\u0111ima publici, sa gestovima, kao da i dalje pri\u010daju.<\/p>\n<p>Svetlost koja dolazi sa okna se polako gasi.<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\">\u00a0Zatamnjenje<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><strong>IV \u010din, druga scena<\/strong><\/p>\n<p>Umesto scene je ekran, na kojem se projektuju snimci govora Slobodana Milo\u0161evi\u0107a na Kosovu juna 1989, bez zvuka.<\/p>\n<p>U prvi plan izlazi Guslar, isto kao pre, sa trono\u0161cem i guslama.<\/p>\n<p><strong>Guslar<\/strong> (prevu\u010de gudalom jedanput po struni): Mitski motivi u tradiciji o Despotu Stefanu, ispod pera Veselina \u010cajkanovi\u0107a, Bogoslavlje, godina II, br. 3. iz 1927, Beograd.<\/p>\n<p>Kada jednoga dana na\u0161a nauka bude raspolagala sa zbornikom srpskih skaski, vide\u0107e se koliko je ugledno mesto imao despot Stefan u narodnoj tradiciji. Ima tri momenta koji se u tradiciji isti\u010du: Stefanova putovanja; za\u010de\u0107e Janka i Janje; neuspelo proterivanje Turaka. Sve ove teme obra\u0111ene su po \u0161ablonu i sa op\u0161tim mestima iz mitologije i pripovedaka. Najbolji primeri su u Vukovom <em>Rje\u010dniku<\/em>.<\/p>\n<p>(Prevu\u010de gudalom jedanput po struni).<\/p>\n<p>Obu\u010de se jednom, vele, Visoki Stefan u staru robu prosja\u010dku, i po\u0111e po svijetu da prosi. Gdje god je sreo bogata\u0161e, uzimao je od njih \u0161to su mu davali, a gdje god bi sretao siroma\u0161ne, sve bi im davao, i vi\u0161e dvojinom davao bi siroma\u0161nim nego \u0161to bi uzimao od zgodnih.<\/p>\n<p>Za ovaj motiv mo\u017ee se na\u0107i koliko se ho\u0107e paralela, jer je verovanje da bo\u017eanstvo putuje, preru\u0161eno kao prosjak, u cilju da ispita ljudsku pobo\u017enost i moral, bilo op\u0161te kod svih primitivnih naroda.<\/p>\n<p><strong>Guslar<\/strong> (prevu\u010de gudalom jedanput po struni): Visoki Stefan, idu\u0107i s vojskom iz Moskve u Srbiju, do\u0111e u Budim na konak, i ondje mad\u017earska gospoda, vide\u0107i ga onako visoka i lijepa, za\u017eele imati od njega poroda, i u razgovoru zapitaju ga da li bi se u vojsci njegovoj mogao na\u0107i dobar \u017edrijebac da opase njihovu kobilu da bi i oni zapatili tako lijepijeh i dobrijeh konja, a on im odgovorio: bi, za\u0161to ne bi? Kad bude uve\u010de, oni mu po\u0161lju lijepu djevojku da no\u0107i s njim. Kad se on stane izgovarati, ka\u017ee mu se da je on to obrekao u\u010diniti: tako on djevojku primi i preno\u0107i s njome, i sutradan ujutru na rastanku dade joj prsten i re\u010de joj: ako rodi mu\u0161ko, da mu nadjene ime Janko, ako li rodi \u017eensko, Janja, i po\u0161to dijete odraste da mu da onaj prsten. Odatle se on krene i otide u Srbiju, a djevojka poslije devet mjeseci rodi dvoje, i mu\u0161ko i \u017eensko, i po njegovoj naredbi nadjenu mu\u0161kome ime Janko, a \u017eenskome Janja.<\/p>\n<p>I motiv da detinji otac bude gost, i to sa pristankom, i na molbu, devoj\u010dinih roditelja, ima jasan mitolo\u0161ki karakter. Interesantnu paralelu imamo jo\u0161 u mitu o Tezejevom ro\u0111enju. Motiv je vrlo starinski, i ima svoju polaznu ta\u010dku u verovanju da bo\u017eanstvo ili demon, dolaze\u0107i u ljudsku ku\u0107u kao gost, pristaje da stupi u vezu sa \u017eenom iz te ku\u0107e, i na taj na\u010din pokloni ljudima svoj plod &#8211; otuda poznati obi\u010daj gostinskog prostituisanja&#8230;<\/p>\n<p><strong>Guslar<\/strong> (prevu\u010de gudalom jedanput po struni): U narodu se na\u0161emu pripovijeda da je Visoki Stefan po smrti oca svojega pobjegao u Moskovsku, pa poslije nekoliko godina odonuda s vojskom preko Mad\u017earske do\u0161ao u Srbiju i s Turcima se bio i, nadvladav\u0161i ih i protjerav\u0161i preko mora, bacio za njima svoj buzdovan u more govore\u0107i: kad buzdovan iza\u0161ao na suho, onda se i Turci vratili amo! A buzdovan odmah sam izi\u0111e na brijeg; u tom mu se an\u0111eo javi govore\u0107i: i ti mo\u017ee\u0161, i konj ti mo\u017ee, ali ti Bog ne da!<\/p>\n<p>Bacanje topuza i drugih predmeta u more, pra\u0107eno kletvom, jeste akt &#8222;analogne&#8220; magije: jedna nemogu\u0107nost izaziva i uslovljava drugu &#8211; buzdovan ne mo\u017ee sam da iza\u0111e iz mora, pa se prema tome ni Turci ne mogu vratiti u Stefanovu zemlju. U na\u0161oj epskoj poeziji ovaj magi\u010dni motiv prili\u010dno je poznat. Sli\u010dne magi\u010dne &#8222;kletve&#8220;, uvek u vezi sa \u010dudom i iznena\u0111enjem, javljaju se \u010desto u pri\u010dama i legendama. Tu se naro\u010dito rado vezuju za dva momenta: za uskrsenje Hristovo, i za pad Carigrada.<\/p>\n<p>Iz ovoga svega vidi se da je li\u010dnost despota Stefana jo\u0161 vrlo rano dobila mitski karakter. U tom pogledu despot Stefan (kao i sveti Sava i Marko Kraljevi\u0107) nasledio je mitove nekog starinskog putuju\u0107eg bo\u017eansva; zamena je i\u0161la utoliko lak\u0161e \u0161to je despot Stefan, iz politi\u010dkih razloga, doista bio <em>viator indefessus<\/em>, pa ga je kao takvog zapamtila i narodna tradicija. Va\u017eno je to da despot Stefan nije samo lokalni junak. Najvi\u0161e mitova o njemu zabele\u017eeno je daleko od njegove u\u017ee oblasti, u Hercegovini, Bosni, na Primorju.<\/p>\n<p>(Prevu\u010de gudalom jedanput po struni).<\/p>\n<p><strong>Guslar<\/strong>: Despot Stefan Lazarevi\u0107 progla\u0161en je svecem pet stotina godina posle svoje smrti, 1927. Godine. Proslavlja se 1. avgusta po novom kalendaru, zajedno sa svojom majkom, Milicom, zamona\u0161enom Jefrosinom\/Jevgenijom.<\/p>\n<p>Guslar ustane, pokloni se publici, i sa guslama i trono\u0161cem ode sa scene.<\/p>\n<p>Na ekranu za njim jo\u0161 uvek te\u010de snimak govora na Kosovu polju, bez zvuka.<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\">Zavesa.<\/p>\n<p>.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Autorka: Svetlana Slap\u0161ak<br \/>\nIstorijska igra o \u017eenskoj politici i kulturi u \u010detiri \u010dina<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_editorskit_title_hidden":false,"_editorskit_reading_time":0,"_editorskit_is_block_options_detached":false,"_editorskit_block_options_position":"{}","footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-2015","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-columns"],"translation":{"provider":"WPGlobus","version":"3.0.0","language":"sr","enabled_languages":["sl","sr","en"],"languages":{"sl":{"title":true,"content":true,"excerpt":true},"sr":{"title":true,"content":true,"excerpt":true},"en":{"title":true,"content":true,"excerpt":true}}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2015","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2015"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2015\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10426,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2015\/revisions\/10426"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2015"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2015"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2015"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}