![\"\"](\"https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2024\/12\/nauchi-da-chitash-da-li-je-majka-mrtva-SAJT-1024x502.jpg\")
<\/figure>\n<\/div>\n\n\nAnamarija Mrkonji\u0107<\/p>\n\n\n\n
Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu<\/p>\n\n\n\n
Filozofski fakultet<\/p>\n\n\n\n
anamarijamrkonjic12@gmail.com<\/p>\n\n\n\n
Biopsija majke<\/strong><\/p>\n\n\n\n Da li je majka mrtva<\/em><\/strong> \/ Vigdis Jurt. \u2013 Beograd: Izdava\u010dka ku\u0107a \u0160trik <\/em>2024 \u2013 378 str; 14 x 20 cm. \u2013 ISBN 978-86-89597-81-3<\/strong><\/p>\n\n\n\n Anamarija Mrkonji\u0107<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n Hrvatskoj je publici norve\u0161ka spisateljica Vigdis Hjorth prvi put u ruke do\u0161la 2019. s romanom Nasljedstvo<\/em>, a 2021. javlja se opet u nakladi Ljevak s romanom Je li majka umrla?<\/em> Rije\u010d je o relativno novoj (na na\u0161em podru\u010dju) spisateljskoj figuri \u2013 nekima poznata i kao pro\u0161logodi\u0161nja go\u0161\u0107a Zagreb Book Festivala. Romanom Je li majka umrla<\/em>? svojim je \u010ditateljima servirala bolnu temu o odnosu majke i k\u0107eri \u010dije \u017eivote odre\u0111uje o\u010dinska figura, i to da bi prodrmala sve majke, sestre i k\u0107eri svojim istan\u010danim lirskim perom. Na o\u010deve i sinove, majke i sinove navikli smo u knji\u017eevnom svijetu, a na majke i k\u0107eri ba\u0161 i ne. Na prvi mah s na\u0161ih prostora sjetit \u0107ete se Slavenke Drakuli\u0107 i Optu\u017eene<\/em>, pa Mramorne ko\u017ee<\/em>, u najnovije vrijeme na\u0161e ovogodi\u0161nje dobitnice Gorana za mlade pjesnike Silbe Ljutak i Ku\u0107e na otoku<\/em>, a onda biste mo\u017eda i zastali. \u0160to se dogodilo s majkama koje u usmenoj knji\u017eevnosti imaju klju\u010dnu ulogu, za\u0161to su u odnosu sa svojima k\u0107erima u pisanoj knji\u017eevnosti marginalizirane?<\/p>\n\n\n\n Pratimo \u017eivot jedne odbjegle umjetnice Johane koja se od svoga doma i patrijarhalne sredine odcjepljuje u mladim godinama, a opsesivni je predmet njezine naracije majka \u2013 majku kako ka\u017ee izmi\u0161lja rije\u010dima. Johana prerano pokazuje znakove koji se naprosto ne mogu uklju\u010diti u \u017eivot jedne izrazito konzervativne sredine (ona crta ma\u010dke tamo gdje ih nema pobogu, tamnu ku\u0107u koja je u stvarnosti zapravo \u017euta i majku koja ne grli svoju djecu \u2013 gdje to ima?!). Prestaje biti maj\u010dina posebna djevoj\u010dica jer se ne uklapa u o\u010devu viziju savr\u0161ene k\u0107eri, a majka tomu ne proturje\u010di jer majka misli mu\u017eevim mislima. Shvativ\u0161i da ne mo\u017ee biti o\u010deva slika i prilika, Johana ostavlja svoga mu\u017ea, napu\u0161ta studij prava i odlazi s ljubavnikom na studij likovne umjetnosti. Nakon 30 godina, sada i sama u ulozi majke, vra\u0107a se u rodno mjesto kako bi ondje odr\u017eala izlo\u017ebu. Johana dakle po povratku ima 60 godina, s majkom 30 godina nije imala normalan razgovor (ili ga uop\u0107e nije imala?) i sada beziznimno poku\u0161ava s njom stupiti u kontakt. Na tom je putu prije\u010di mla\u0111a sestra Rut, epizodna junakinja koja nipo\u0161to ne dopu\u0161ta nezahvalnoj sestri kontakt s majkom. O njoj zapravo ne znamo puno jer komuniciramo s autodijegeti\u010dkim pripovjeda\u010dem \u2013 velika je samoanaliza i introspekcija naratorice, ali to dolazi s jednim teretom, znamo samo njezinu stranu pri\u010de. Znamo samo da je Rut u svojoj sredini uspjela, uklopila se u o\u010devu viziju, ona prepoznaje \u017ertvovanje svojih roditelja, \u0161to njezina sestra \u010dita kao (ne)obavljen roditeljski posao. Rut nikada ne\u0107e mo\u0107i razumjeti svoju sestru.<\/p>\n\n\n\n No vratimo se na seciranje majke! Majka je junakinji potpuno nedostupna, ona je odsutnost oko koje kreira vlastitu egzistenciju. Ipak \u201emi smo figure mitskih dimenzija jedne drugima, a pritom smo i neprijatelji, ko ne \u017eeli da sazna ne\u0161to o svom neprijatelju?\u201c (str. 82) S majkom je povezana preko patnje, voli \u010diniti ono \u0161to \u010dini njezina zami\u0161ljena majka. A po\u010dinje ju i pratiti, otkrivati njezin na\u010din \u017eivota, time \u010ditatelje uvla\u010di u radnju, koja vi\u0161e nije samo bolan monolog, takva gotovo dramska napetost, koja dolazi s mnogim elementima nordijskog noira<\/em> (pijani detektiv, izolirana koliba u \u0161umi), odr\u017eava pri\u010du i onim \u010ditateljima koji se knjigama utje\u010du isklju\u010divo zbog sadr\u017eaja. Ta doza napetosti naro\u010dito puno zna\u010di kad smo zasi\u0107eni Johaninim mislima koje ponekad zvu\u010de kao kakve kli\u0161ejizirane re\u010denice (s tim dolazi i opravdanje: tko u glavi razmi\u0161lja misli li \u201eu kli\u0161ejima\u201c pa kao \u010ditatelji mo\u017eemo progledati tekstu kroz prste).<\/p>\n\n\n\n Johana pod svaku cijenu \u017eeli vratiti majku prije nego \u0161to se u potpunosti predala ocu \u2013 i majka se poput nje bunila protiv o\u010deve vizije. I majka je nekada poput nje \u017eeljela slobodu. \u201eAli pro\u0161lost nije mrtva, nije \u010dak ni pro\u0161lost! To Ibsenovi likovi misle, da mogu ostaviti pro\u0161lost iza sebe, a iznova se pokazuje da to nije mogu\u0107e! Majku bez sumnje pohodi pro\u0161lost, s vremena na vreme, ako nikako druga\u010dije, onda nehotice, no\u0107u, Jeloustoun u Montani i svi snovi koje je morala da napusti zato \u0161to su o\u010devi snovi uvek imali prednost.\u201c (str. 324)<\/p>\n\n\n\n Pri\u010da se u Norve\u0161koj, kako saznajemo od same autorice na gostovanju na Zagreb Book Festivalu, da kada netko naslijedi problem od majke i ne zna \u0161to \u0107e s njim, onda ga prenese svom djetetu. \u010cini se da je Johani i zbog toga potrebno maj\u010dino priznanje da je k\u0107i uspjela ono \u0161to majka nije \u2013 prekinula patrijarhalni niz, da ona nije svoja majka. Vigdis Hjorth prema tome postavlja \u017eenama dvije opcije, i to kao \u0161to je \u010dinio njezin poznati prethodnik Ibsen, \u017eenama je u strogo patrijarhalnom dru\u0161tvu ili ubiti se ili oti\u0107i. Kada je Johana shvatila da je njezina majka pristala biti robom dru\u0161tva, ustaljenih norma, da joj ne mo\u017ee oprostiti slike s izlo\u017ebe zbog kojih ih je narod osu\u0111ivao, da joj ne mo\u017ee oprostiti nedolazak na o\u010devu sahranu (to je posebno neoprostivo iz pozicije \u010dak \u201ezatupljene\u201c majke), ona majku ostavlja: \u201eIz zemlje si potekla, u zemlju \u0107e\u0161 se vratiti, i onda odlazim odatle ne osvr\u0107u\u0107i se.\u201c (str. 362). Potonji citat dovodi nas i do dirljivih lirskih pasa\u017ea u djelu. Oni dolaze kao svojevrsni kontrapukt boli, kao uvjerenje da je kroz prirodu mogu\u0107e do\u017eivjeti da je \u010dovjek vi\u0161e od sebe samog, da je dio ne\u010deg ve\u0107eg: \u201eVisoko nebo, sve\u017ee no\u0107i, miris korenja i li\u0161\u0107a i \u0161u\u0161kanje tetreba ru\u017eevca, svetlucava pau\u010dina na suncu, svet mirno po\u010diva, \u010dini se da poti\u010dem iz zemlje, ne iz majke.\u201c (str. 88)<\/p>\n\n\n\n Junakinja je pri samom po\u010detku radnje prona\u0161la cvijet koji tobo\u017ee donosi sre\u0107u, no taj je cvijet ubrzo uvenuo u njezinu domu. \u010cini se da je to odmah na po\u010detku bio znak da \u0107e ne\u0161to po\u0107i po zlu. Mo\u017eda je najvi\u0161e zla po\u010dinjeno nad umjetnosti: Johaninoj je obitelji umjetnost vulgarno iskrivljavanje stvarnosti, puko o\u010ditovanje autorova \u017eivota, u njihovim \u0107e o\u010dima Johana zauvijek biti bestidnica koja ne mo\u017ee biti sretna i uspje\u0161na u umjetnosti, ona mora vra\u0107ati dug jer \u201epla\u0107ali su joj tenis, pobogu\u201c. (str. 11). Izme\u0111u ostaloga Johana je mo\u017eda simboli\u010dno pokopala majku, ali ona nikada ne\u0107e biti mrtva. \u017divjet \u0107e u ve\u0161u koji \u201etreba ostaviti u vodi preko no\u0107i i potom isprati tri puta. \u0160pageti su gotovi kad jedan rezanac ostane da visi na plo\u010dicama iza \u0161poreta. Ko kupuje sve \u0161to vidi, posle se kaje i stidi.\u201c \u017divjet \u0107e i u Johani koja \u0107e svom sinu ne\u0161to i pre\u0161utjeti ne bi li ga ostavila sebi blizu.<\/p>\n\n\n\n Roman otvara brojna pitanja, nudi gotovo cjelovite studije o odnosu majke i k\u0107eri, o odnosu dru\u0161tva prema \u017eenama, o mentalitetu, tako vje\u0161to opisuje dje\u010dji um kao da se potko\u017eava svakom djetetu, ima taman onoliko ironije koliko nam treba i zbog toga bi zaista grijeh bio ne preporu\u010diti knjigu. Ali vrednijom ju, rekla bih, \u010dini vrijeme nakon \u010ditanja \u2013 kada ju ne mo\u017eete izbaciti iz glave zbog boli koju tema nosi sa sobom. I jo\u0161 \u0107e jedan detalj, vjerujem, nakon \u010ditanja fascinirati \u010ditatelje \u2013 vidjet \u0107ete da knjiga u srpskom prijevodu ima 384 stranice s pogovorom, a nai\u0107i \u0107ete tijekom \u010ditanja na Johanino brojenje kocaka koje dolazi upravo do broja 384. Bilo da je slu\u010dajnost, bilo namjerno, zaista treba pohvaliti i prevoditeljev i uredni\u010din rad na tekstu! Ovaj skandinavski, germanski jezik pretvorio se u kompaktnu cjelinu i jezik boli, koji dakako mora do\u0107i s ovakvom temom. Ipak ne bila ovo izrazito pohvalna kritika cjelokupnoga djela \u2013 premda je 384, vidjeli smo, izuzetno zanimljiv broj u kontektstu radnje, \u010dini mi se da je sama autorica mo\u017eda mogla u tisak lansirati ne\u0161to kra\u0107e djelo i svakako bi uspjela prenijeti \u0161to je htjela. Bojim se da u nekim trenucima ipak pretjeruje s intro- i retrospekcijom. No mo\u017eda je i to dio ve\u0107eg zadatka, podrobno uvu\u0107i \u010ditatelja u psihu svoje junakinje, da se duboko poistovje\u0107uju s njom. Ali sjetimo se spomenute Mramorne ko\u017ee,<\/em> ima stotinjak stranica, a knjiga blago re\u010deno ostavlja bez daha!<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Na petoj radionici pisanja knji\u017eevne kritike \u201eMlada Evropa \u010dita\u201c govorilo se o romanu “Da li je majka mrtva” norve\u0161ke autorke Vigdis Jurt, a predava\u010dica je bila Biljana Doj\u010dinovi\u010d, redovna profesorka na Katedri za Op\u0161tu knji\u017eevnost s teorijom knji\u017eevnosti, na Filolo\u0161kom fakultetu u Beogradu.<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":12757,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_editorskit_title_hidden":false,"_editorskit_reading_time":0,"_editorskit_is_block_options_detached":false,"_editorskit_block_options_position":"{}","footnotes":""},"categories":[58,65],"tags":[],"class_list":["post-12756","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-news","category-journal"],"translation":{"provider":"WPGlobus","version":"3.0.0","language":"en","enabled_languages":["sl","sr","en"],"languages":{"sl":{"title":true,"content":true,"excerpt":true},"sr":{"title":false,"content":false,"excerpt":false},"en":{"title":false,"content":false,"excerpt":false}}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12756","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=12756"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12756\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12829,"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12756\/revisions\/12829"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/12757"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=12756"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=12756"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=12756"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}