{"id":11696,"date":"2024-02-10T22:03:37","date_gmt":"2024-02-10T21:03:37","guid":{"rendered":"https:\/\/dkis.si\/?p=11696"},"modified":"2024-02-10T22:25:02","modified_gmt":"2024-02-10T21:25:02","slug":"ocuvati-sticaj-okolnosti-kontraefekat-u-knjizi-godine-ani-erno","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/dkis.si\/en\/ocuvati-sticaj-okolnosti-kontraefekat-u-knjizi-godine-ani-erno\/","title":{"rendered":"O\u010duvati sticaj okolnosti: (kontra)efekat u knjizi Godine Ani Erno"},"content":{"rendered":"\n<p><br><\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-gallery has-nested-images columns-default is-cropped wp-block-gallery-1 is-layout-flex wp-block-gallery-is-layout-flex\">\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"1024\" height=\"502\" data-id=\"11697\" src=\"https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2024\/02\/nauchi-da-chitash-AE-SAJT-1024x502.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-11697\" srcset=\"https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2024\/02\/nauchi-da-chitash-AE-SAJT-1024x502.jpg 1024w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2024\/02\/nauchi-da-chitash-AE-SAJT-300x147.jpg 300w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2024\/02\/nauchi-da-chitash-AE-SAJT-768x377.jpg 768w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2024\/02\/nauchi-da-chitash-AE-SAJT-1536x753.jpg 1536w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2024\/02\/nauchi-da-chitash-AE-SAJT-2048x1004.jpg 2048w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2024\/02\/nauchi-da-chitash-AE-SAJT-477x234.jpg 477w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2024\/02\/nauchi-da-chitash-AE-SAJT-24x12.jpg 24w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2024\/02\/nauchi-da-chitash-AE-SAJT-36x18.jpg 36w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2024\/02\/nauchi-da-chitash-AE-SAJT-48x24.jpg 48w, https:\/\/dkis.si\/wp-content\/uploads\/2024\/02\/nauchi-da-chitash-AE-SAJT-228x112.jpg 228w\" sizes=\"auto, (max-width: 1024px) 100vw, 1024px\" \/><\/figure>\n<\/figure>\n\n\n\n<p><\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-center\"><strong><em>O\u010duvati sticaj okolnosti<\/em>: (kontra)efekat u knjizi <em>Godine <\/em>Ani Erno<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p><strong>Pi\u0161e: Stanislava Paunovi\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>(Ani Erno, <em>Godine<\/em>, prevela s francuskog Jelena Staki\u0107, Beograd: \u0160trik, 2023)<\/p>\n\n\n\n<p>Francuska knji\u017eevnica Ani Erno, zahvaljuju\u0107i sada ve\u0107 sedam prevoda objavljenih u izdava\u010dkoj ku\u0107i <em>\u0160trik<\/em>, u protekle dve godine sti\u010de novu publiku me\u0111u srpskim \u010ditateljkama i \u010ditaocima. Uz nova izdanja i prevode, intenzivirano \u010ditala\u010dko interesovanje svakako je motivisano i Nobelovom nagradom za knji\u017eevnost, koja je spisateljici dodeljena 2022. godine. Sa sve\u0161\u0107u o politi\u010dkim konotacijama pomenute nagrade, te o dominantno mu\u0161koj tradiciji nagra\u0111ivanih, a time i kanonizovanih pisaca svetske ba\u0161tine, odluka o afirmaciji dosledno levo orijentisane autorke, kakva je, <a href=\"https:\/\/pescanik.net\/leva-nobelovka\/\" class=\"ek-link\">prema Svetlani Slap\u0161ak<\/a>, upravo Ani Erno, izazvala je brojne reakcije u \u010ditala\u010dkoj recepciji.<\/p>\n\n\n\n<p>U kontekstu dela Ani Erno, Slap\u0161ak isti\u010de kako \u201enepokolebljivi feminizam, socijalna svest, jasno levo opredeljenje\u201c nikada nisu bili in u knji\u017eevnosti, dok pitanje odnosa <em>mu\u0161ke nagrade i feministi\u010dke knjige<\/em> pokre\u0107e i urednica Ljubica Pupezin u pogovoru za \u0160trikovo izdanje knjige <em>Godine<\/em>, koju vidi kao magnum opus autorkinog knji\u017eevnog rada, izra\u017eavaju\u0107i nadu da takvim vrednosnim gestom tradicionalno orijentisana institucija Nobelove nagrade ipak pokazuje volju ka promeni.<\/p>\n\n\n\n<p>No, uprkos levi\u010darskoj ideolo\u0161koj okosnici <em>Godina<\/em>, treba uzeti u obzir i na\u010din na koji je knjiga oblikovana, a pripovedanje izvedeno. Naime, obuhvativ\u0161i period od 40-ih godina 20. veka, zaklju\u010dno sa prvom decenijom 21. veka, <em>Godine<\/em> po svojoj te\u017enji ka totalitetu i posredovanju dubine vremena, te prelamanju kolektivnog kroz li\u010dno iskustvo \u2013 putem 1. lica mno\u017eine, linearne naracije, brojnih kataloga neiscrpnih informacija o pro\u017eivljenom vremenu, prstenastom strukturom, uvodnim citatima, verom u sponu knji\u017eevnosti i se\u0107anja, te potrebom da se svet re\u010dima sa\u010duva od zaborava \u2013 odgovara visokomodernisti\u010dkom tipu romana druge polovine dvadesetog veka. <\/p>\n\n\n\n<p>Kako takav na\u010din komponovanja knjige-totaliteta ve\u0107 ima knji\u017eevno-istorijsku te\u017einu i potvrdu, i lako se nadovezuje na pominjanu mu\u0161ku tradiciju pisanja, deluje da u tom smislu ovaj roman, kao <em>magnum opus<\/em> udovoljava tradicionalnom ukusu Nobelovog komiteta. Fotografske okosnice, dokumentarna gra\u0111a, autofikcija, metatekstualna promatranja pisanja, li\u0161enost radnje i tematska fragmentarnost toka romana, podse\u0107aju, na primer, na porodi\u010dni <em>cirkus<\/em> Danila Ki\u0161a, a pogotovu na odeljke \u201eSlike sa putovanja\u201c iz romana <em>Pe\u0161\u010danik<\/em> (1972).<\/p>\n\n\n\n<p>Te\u017enja ka univerzalizaciji iskustva putem pripovedanja, vezivana \u010desto za mu\u0161ko stvarala\u0161tvo, prisutna je u romanu kroz prvo lice mno\u017eine, kroz koje je ve\u0107ina teksta izneta i, na taj na\u010din, uzdignuta emotivno do svojevrsnog patosa i sve\u010danog prizvuka kolektivnog iskustva. Ipak, naizgled neutralno prvo lice mno\u017eine ubrzo se \u010ditaocima, putem odgovaraju\u0107ih glagolskih oblika, zamenica i uspelog prevoda Jelene Staki\u0107, otkriva kao \u017eenski pripoveda\u010dki glas. U tom kontekstu, preuzimanje tradicionalnih oblika pripovedanja i strukture romana, sa te\u017enjom ka univerzalnosti, radi prelamanja kolektivnog iskustva kroz \u017eensku perspektivu, u ovom romanu mo\u017ee se posmatrati i kao subverzivni gest prisvajanja, resemantizacije i revalorizacije tradicionalno mu\u0161kih knji\u017eevnih oblika, kao sugestija da je \u017eenska perspektiva jednako univerzalna. <\/p>\n\n\n\n<p>Sli\u010dno tome, prvobitni utisak da je pred \u010ditaocima roman o stasavanju generacije (\u017eena) i sam se, u odre\u0111enoj meri, ispostavlja varljivim, kako kroz tekst raste svest o ograni\u010denjima individualne perspektive kroz koju se mesto, vreme i dru\u0161tvena stremljenja prelamaju tokom pripovedanja, stvaraju\u0107i slo\u017een odnos maskiranja individualnog iskustva kolektivnim, i obrnuto. U tom kontekstu, <em>Godine <\/em>mogu da se tuma\u010de i kroz klasnu perspektivu, postavljaju\u0107i pitanje u kojoj meri je svet dela predstavljen i ome\u0111en pozicijom \u017eene poreklom iz radni\u010dke porodice, koja kroz odrastanje prelazi iz jednog u drugi dru\u0161tveni milje, radi sticanja imu\u0107nijeg statusa, klackaju\u0107i se na granici nepripadanja niti radni\u010dkom niti bur\u017eoaskom sloju, da bi iznova sa stabilnom i komfornom materijalnom pozicijom politi\u010dki osvestila pitanja i probleme radnih prava, nejednake raspodele dobara, i sli\u010dno.<\/p>\n\n\n\n<p>Metatekstualna eksplikacija odabranog lica pripovedanja, kao <em>me\u0161avina<\/em> <em>1. lica mno\u017eine i 3. lica jednine i mno\u017eine<\/em>, odgovara te\u017enji da se i kroz formu teksta, a ne samo njegov sadr\u017eaj, individualni \u017eivot dovede u vezu sa vremenom i sticajem okolnosti koji ga oblikuju. Tim postupkom se ukazuje na nepostojanost \u010dvrstih granica izme\u0111u privatnog i javnog iskustva, sa sve\u0161\u0107u da li\u010dno ujedno jeste i politi\u010dko. Iako se pripovedanjem u mi-formi u po\u010detku uspostavlja odre\u0111eni zalet i naboj pri \u010ditanju, putem stihijskog nizanja slika i fragmenata, kre\u0107u\u0107i se ka (ne)izvesnoj kulminaciji u o\u010dekivanjima \u010ditalaca \u2013 zna\u010dajniji prekid ili promena stilskog toka u romanu ipak izostaju, \u0161to u odre\u0111enoj meri dovodi do zamora pred novim nabrajanjima retori\u010dki povi\u0161enih mi-konstrukcija. Inicijalna za\u010daranost atipi\u010dnim stilskim postupkom tako postepeno gubi na snazi, zamenjena neretko monotonim variranjem kataloga reklama, politi\u010dkih de\u0161avanja i kulturnih uticaja razli\u010ditih vremenskih perioda, \u0161to mo\u017ee demotivisati od daljeg \u010ditanja.<\/p>\n\n\n\n<p><br>Iako talo\u017eenje impresivne koli\u010dine referenci na najrazli\u010ditija podru\u010dja ljudskih iskustava u nizu od 60-ak godina ima za cilj da sa\u010duva iskustva kojim preti zaborav u novoj, digitalnoj fazi neoliberalnog kapitalizma \u2013 obilje informacija gotovo da ima kontraefekat pri \u010ditanju. U skladu sa opisivanim manifestacijama konzumeristi\u010dkog pogleda na svet, retko \u0161ta od informacija o dijahronijskom razvoju francuskog dru\u0161tvenog \u017eivota ostaje da traje u svesti \u010ditalaca, izuzev nekoliko odeljaka i istorijskih doga\u0111aja koji su bili prelomni po stasavanje pripoveda\u010dice, poput protesta \u201968. ili \u201981. godine, ili 11. septembra 2001. godine.<\/p>\n\n\n\n<p>Ipak, istrajnost u \u010ditanju omogu\u0107ava usmeravanje na slo\u017eene, isprepletane slojeve ideja koje pro\u017eimaju delo i koje nude brojne perspektive za dublje \u010ditanje romana, kao \u0161to su: odnos prema Drugom u kontekstu migracija, seksualno osloba\u0111anje i prava \u017eena, kontracepcija (pilule), abortus i surogat maj\u010dinstvo, prava radnika, zdravstveno osiguranje, HIV i lgbt+ prava itd. Vaganje izme\u0111u zanosa za promenom, potrebe da se prati i zna sve \u0161to se doga\u0111a u razli\u010ditim delovima sveta, i letargi\u010dnog mirenja sa prilikama, uz preostalu snagu za no\u0161enje sa svakodnevnim obavezama \u2013 jedan je od aspekata sa kojim \u010ditaoci najrazli\u010ditijih uzrasta mogu da saose\u0107aju, nalaze\u0107i mnogo od li\u010dnih nadanja i razo\u010daranja me\u0111u redovima Godina.<\/p>\n\n\n\n<p>Zadr\u017eavanje pripovedanja na \u201968. godini, uz produbljivanje li\u010dnih i kolektivnih zanosa vremena, \u010dini taj fragment jednim od najupe\u010datljivijih u knjizi, u skladu sa ulogom koju ima u subjektivnom do\u017eivljaju vremena naratorskog glasa. Sli\u010dno tome, svo\u0111enje bilansa iskustva u novom milenijumu pred sam kraj knjige, predstavlja redak a vredan uvid u intimni \u017eivot pripoveda\u010dice, nude\u0107i neposredniji, ne\u017eni, emotivni, ali ne i pateti\u010dni niz se\u0107anja koji ostaje sa \u010ditaocima i po zavr\u0161etku knjige. Izuzev usputnih napomena i komentara koji grebu po povr\u0161ini psiholo\u0161ke dubine individualne perspektive kroz koju je svet dela prelomljen, u romanu jedva da ima razra\u0111enijih uvida u personalne odnose sa drugima, poput (biv\u0161eg) mu\u017ea, ljubavnika, roditelja, dece, dok odsustvo pominjanja zna\u010dajnih prijateljstava u 60 godina \u017eivota tako\u0111e zapada za oko. Iako, \u0161ire gledano, u knji\u017eevnoj mre\u017ei dela Ani Erno ima drugih, kra\u0107ih romana koji razra\u0111uju pomenute me\u0111uljudske odnose, mnogi \u010ditaoci mo\u017eda ne\u0107e biti upoznati sa njima, niti je nu\u017eno da se njen opus \u010dita samo (u autofikcijskom klju\u010du) kao jedna uvezana mega-pri\u010da. Iako poeti\u010dki opravdano te\u017enjom ka kolektivnom, u \u010ditanju Godina nedostaje vi\u0161e takvih, slobodnijih momenata, jednako konstitutivnih kako za pojedina\u010dni \u017eivot tako i \u017eivot pojedinca uop\u0161te.<\/p>\n\n\n\n<p><em>Godine <\/em>Ani Erno, kroz jasno koncipiranu strukturu i nameru pisanja \u2013 u funkciji se\u0107anja \u2013 u svojoj te\u017enji ka sveobuhvatnosti nude brojne relevantne teme za promi\u0161ljanje i pro\u017eivljavanje. Bogatstvo sadr\u017eaja i druga\u010diji ton pripovedanja, zbog (preterane) doslednosti u izvedbi, postepeno gube na svojoj efektnosti, te mogu povremeno delovati preplavljuju\u0107e i umaraju\u0107e tokom \u010ditanja. Pojedini fragmenti poput uvodnih i zavr\u0161nih sekvenci prstenaste strukture, popisa li\u010dnih, intimnijih doga\u0111aja u novom milenijumu i individualno-kolektivnog zna\u010daja \u201968. godine, kojima je posve\u0107eno vi\u0161e pripoveda\u010dkog prostora za emotivno i psiholo\u0161ko produbljivanje teksta, predstavljaju najupe\u010datljivije delova romana, izvanredno jezi\u010dki i stilski ostvarene u prevodu Jelene Staki\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Napomena:<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>U okviru projekta <strong>\u201eNjene pri\u010da je i tvoja pri\u010da, univerzalne vrednosti \u017eenske evropske knji\u017eevnosti<\/strong>\u201c, koji je podr\u017eala <strong>Kreativna Evropa<\/strong>, odr\u017eava se regionalna radionica pisanja knji\u017eevne kritike <strong>\u201eMlada Evropa \u010dita\u201c<\/strong>. Bi\u0107e odr\u017eano \u0161est radionica na kojima \u0107e predava\u010dice i predava\u010di iz regiona razgovarati s u\u010desnicama i u\u010desnicima o knjigama objavljenim u okviru projekta, a nakon svake radionice bi\u0107e odabrana jedna kritika koju \u0107e objaviti partnerski portali iz projekta iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine.<br>Na prvoj radionici govorilo se o romanu <strong>Godine <\/strong>nobelovke <strong>Ani Erno<\/strong>, a predava\u010dica je bila <strong>Ljubica Pupezin<\/strong>, osniva\u010dica izdava\u010dke ku\u0107e \u0160trik. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>U okviru projekta \u201eNjene pri\u010da je i tvoja pri\u010da, univerzalne vrednosti \u017eenske evropske knji\u017eevnosti\u201c, koji je podr\u017eala Kreativna Evropa, odr\u017eava se regionalna radionica pisanja knji\u017eevne kritike \u201eMlada Evropa \u010dita\u201c. Bi\u0107e odr\u017eano \u0161est radionica na kojima \u0107e predava\u010dice i predava\u010di iz regiona razgovarati s u\u010desnicama i u\u010desnicima o knjigama objavljenim u okviru projekta, a nakon svake radionice bi\u0107e odabrana jedna kritika koju \u0107e objaviti partnerski portali iz projekta iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine.<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":11697,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_editorskit_title_hidden":false,"_editorskit_reading_time":0,"_editorskit_is_block_options_detached":false,"_editorskit_block_options_position":"{}","footnotes":""},"categories":[58,231,65],"tags":[],"class_list":["post-11696","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-news","category-projects","category-journal"],"translation":{"provider":"WPGlobus","version":"3.0.2","language":"en","enabled_languages":["sl","sr","en"],"languages":{"sl":{"title":true,"content":true,"excerpt":true},"sr":{"title":false,"content":false,"excerpt":false},"en":{"title":false,"content":false,"excerpt":false}}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11696","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=11696"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11696\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11708,"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11696\/revisions\/11708"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/11697"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=11696"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=11696"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=11696"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}