{"id":11185,"date":"2019-06-01T01:08:00","date_gmt":"2019-05-31T23:08:00","guid":{"rendered":"https:\/\/dkis.si\/?p=11185"},"modified":"2023-08-31T00:49:27","modified_gmt":"2023-08-30T22:49:27","slug":"corax-i-petricic-u-ljubljani","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/dkis.si\/en\/corax-i-petricic-u-ljubljani\/","title":{"rendered":"Corax i Petri\u010di\u0107 u Ljubljani"},"content":{"rendered":"\n<figure class=\"wp-block-embed is-type-wp-embed is-provider-pescanik wp-block-embed-pescanik\"><div class=\"wp-block-embed__wrapper\">\nhttps:\/\/pescanik.net\/corax-i-petricic-u-ljubljani\/\n<\/div><\/figure>\n\n\n\n<p>O ovom va\u017enom doga\u0111aju pi\u0161em vi\u0161e nego dva meseca docnije, sa razlogom. Srpski kulturni centar \u201eDanilo Ki\u0161\u201c u Ljubljani je na mesec dana od Ki\u0161ovog ro\u0111endana uspeo da pomo\u0107u projekta #Manjinenamre\u017ei <a rel=\"noreferrer noopener\" href=\"https:\/\/namrezi.si\/sl\/objave\/delavnica\/politicna-karikatura-druzbene-spremembe-srbski-primer-0\" target=\"_blank\">organizuje<\/a> radionicu dvojice velikih karikaturista, uz logisti\u010dku pomo\u0107 Nau\u010dno-istra\u017eiva\u010dkog centra (ZRC) u Ljubljani. Pustiti umetnike da govore o svom radu, re\u010dito i precizno, uz njihova dela koja teku u slikama \u2013 te\u0161ko da bi se moglo zamisliti bolje\u2026 sem vi\u0161emese\u010dne izlo\u017ebe u najve\u0107oj hali Cankarevog doma ili Narodne galerije, \u010demu se nadamo. Corax i Petri\u010di\u0107 nisu mogli zaobi\u0107i situacije na koje se odnose njihove karikature, dakle ono \u0161to se ve\u0107 mesecima doga\u0111a u Srbiji. No posle doga\u0111aja, po\u010deli su mi se javljati kako prijatelji, tako i nepoznati mla\u0111i, i uz njih jo\u0161 moji biv\u0161i studenti i studentkinje. Razvila se \u017eivahna rasprava, knjige Coraxa i Petri\u010di\u0107a su razmenjivane, pretra\u017eivan je internet, napravila se takore\u0107i istra\u017eiva\u010dka grupa, koja je u lancu doga\u0111aja nastavila da se suo\u010dava sa \u010dudom na\u0161eg sveta: uspehom i dubokom kulturno-dru\u0161tvenom ulogom crte\u017ea rukom. \u010cudo je utoliko \u0161to nije bilo predvidljivo u internetskom sporazumevanju, ali dva najjednostavnija ljudska izraza, poezija i crte\u017e, dobila su upravo tu novi zna\u010daj\u2026<\/p>\n\n\n\n<p>Da ne bismo dublje zalutali, vratimo se osnovnoj temi: prvo pitanje o kojem se raspravljalo bilo je \u2013 kako je mogu\u0107no da dva tako razli\u010dita stila imaju isti, urnebesni, vitriolski efekat bez trunke milosti za vlast koju napadaju, \u010desto upotrebljavaju\u0107i isti doga\u0111aj i posebno, istu li\u010dnost i njenu \u201eekipu\u201c tokom du\u017eeg vremena? Nijedna od ovih odlika na prvi pogled, naime, ne bi obe\u0107avala uspeh i trajnost uspeha. Prvi odgovor je svakako da se upravo u efektu kontinuiteta najbolje prepoznaje o\u010dajanje, ali i stalni otpor \u017ertava. Drugi odgovor je u kontrastu izme\u0111u Coraxove hladne, apstraktne formule, koju on ponekad razbija realisti\u010dnim detaljem, i Petri\u010di\u0107evog baroknog, minucioznog gra\u0111enja detalja figura koje se \u010desto nalaze u praznom, apstraktnom prostoru. Tre\u0107i odgovor mogao bi se povezati sa temporalno\u0161\u0107u, nizom koji krivuda izme\u0111u dva stila\u2026 no mo\u017eda najubedljiviji, \u010detvrti, mogao bi se opisati jednom re\u010dju: nezasitnost publike. Drugim re\u010dima, Corax i Petri\u010di\u0107 su neophodni.<\/p>\n\n\n\n<p>Drugi deo razgovora odnosio se na ono \u0161to bismo nazvali poetikom dva autora. U delu obojice ona se \u010dita iz teksta i u\u010ditava iz hiperteksta koji se, u varijantama u\u010ditavanja bez mnogo me\u0111usobnih razlika, pojavljuje kao osnovni; napisani tekst je naj\u010de\u0161\u0107e samo referentni. Hiperteksta zato ima neuporedivo vi\u0161e. Kada bi bilo poeti\u010dke pravde, karikature Coraxa i Petri\u010di\u0107a bile bi udobno sme\u0161tene u toplo gnezdo relevantnih analiza, novih istorijskih dela, hrabre i u\u010dene esejistike, suverene kritike, romana, poezije i drama koje zahtevaju ispu\u0161tenu i izga\u017eenu odgovornost. Ne\u010dega ima, istini za volju, ali i sva\u010dega. Kako dva umetnika ostvaruju ume\u0161tanje svojih dela u realnost? Corax je iz svog valovitog stila, koji je odre\u0111ivao nadrealnost doga\u0111anja u devedesetim godinama pro\u0161log veka, pre\u0161ao na mirniju liniju. Svima nam se u\u010dinilo da nije re\u010d ni o umirenju ni o odustajanju, ve\u0107 o umetnikovom saznanju da njegova publika naprosto zna, da je sa njim pro\u0161la zajedni\u010dki kognitivni put, i da se sada treba posvetiti druga\u010dijem odnosu prema realnosti. \u0160to se Petri\u010di\u0107a ti\u010de, on je uvek uspevao da malim naginjanjem figure u stranu ili pogledom malo odozgo ostvari utisak \u201eispadanja\u201c, nadrealnosti, usamljenosti u nemogu\u0107em svetu. Kada je radio ilustracije za de\u010dije knjige, taj je postupak proizvodio jedinstvenu decu koja misle: mali mislioci veoma su retki u globalnoj kreativnosti ilustratora za decu. U karikaturama ovaj njegov postupak postaje osnovni semioti\u010dki okvir, zapravo obrt ose za nu\u017eno gubljenje ravnote\u017ee sveta koji se odli\u010dno snalazi u svojoj zlo\u010dina\u010dkoj ludosti. Sve ovo je u\u010desnike razgovora navelo na zaklju\u010dak da Corax i Petri\u010di\u0107 nalaze univerzalno ne tra\u017ee\u0107i ga \u2013 sem mene: ja sam ostala ube\u0111ena da od univerzalnog be\u017ee kao \u0111avo od krsta, jer obojica nose neuga\u0161enu, iskrenu, pravu prosvetiteljsku i duboko o\u010dajnu \u017eelju da pomognu ovde i sada.<\/p>\n\n\n\n<p>Svetlana Slap\u0161ak<\/p>\n\n\n\n<p>Pe\u0161\u010danik.net, 01.06.2019.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>O ovom va\u017enom doga\u0111aju pi\u0161em vi\u0161e nego dva meseca docnije, sa razlogom. Srpski kulturni centar \u201eDanilo Ki\u0161\u201c u Ljubljani je na mesec dana od Ki\u0161ovog \u2026<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":11186,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_editorskit_title_hidden":false,"_editorskit_reading_time":0,"_editorskit_is_block_options_detached":false,"_editorskit_block_options_position":"{}","footnotes":""},"categories":[3,11],"tags":[],"class_list":["post-11185","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-columns","category-media-about-us"],"translation":{"provider":"WPGlobus","version":"3.0.2","language":"en","enabled_languages":["sl","sr","en"],"languages":{"sl":{"title":true,"content":true,"excerpt":false},"sr":{"title":false,"content":false,"excerpt":false},"en":{"title":false,"content":false,"excerpt":false}}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11185","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=11185"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11185\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11188,"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11185\/revisions\/11188"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/11186"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=11185"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=11185"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/dkis.si\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=11185"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}